KAD je Jair vidio da je žena koja je krvarila izliječena, nesumnjivo mu je poraslo pouzdanje u Isusovu čudotvornu moć. On je bio zamolio Isusa da pođe s njim i pomogne njegovoj voljenoj 12-godišnjoj kćeri koja je bila na samrti. Međutim dogodilo se ono čega se najviše bojao. Dok je Isus još razgovarao sa ženom koju je izliječio, Jairu su došli neki ljudi i potiho mu rekli: “Kći ti je umrla! Čemu dalje mučiti učitelja?”

Ta ga je vijest zacijelo posve dotukla. Možemo samo zamisliti kako se osjećao: on koji je imao tako velik utjecaj u društvu sada je bio potpuno bespomoćan. No kad je Isus čuo što su mu ljudi rekli, ohrabrio ga je rekavši: “Ne boj se, samo vjeruj!”

Isus je pošao s tim shrvanim čovjekom u njegov dom. Ondje su zatekli velik metež jer se skupilo mnogo ljudi koji su plakali, jadikovali i naricali na sav glas. Ušavši u kuću, Isus je kazao: “Zašto stvarate metež i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.”

Kad su to čuli, ljudi su mu se počeli podsmjehivati jer su znali da je djevojčica mrtva. No Isus je s razlogom rekao da ona samo spava. Služeći se moći koju je dobio od Boga, ubrzo je tim ljudima pokazao da se nekoga tko je umro lako može vratiti u život jednako kao što se nekoga tko duboko spava lako može probuditi.

Isus je svima osim Petru, Jakovu, Ivanu i roditeljima preminule djevojčice naložio da izađu. Potom je s njih petero otišao do djeteta. Uzevši je za ruku, rekao je: “Talita kum”, što znači: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!” Ona je odmah ustala i počela hodati. Roditelji su bili izvan sebe od ushićenja!

Nakon što je rekao neka djevojčici daju nešto za jesti, Isus je zapovjedio Jairu i njegovoj ženi da nikome ne govore o onome što se dogodilo. Unatoč tome glas o ovom čudu proširio se čitavim područjem. Bio je to drugi put da je Isus nekoga uskrsnuo. Matej 9:18-26; Marko 5:35-43; Luka 8:41-56