ISUS je svojim učenicima objasnio što znači imati ispravan stav prema materijalnim stvarima te je rekao da ne možemo istovremeno robovati Bogu i bogatstvu. To su slušali i farizeji, koji su mu se počeli rugati jer su voljeli novac. Zato im je Isus rekao: “Vi se pravite pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje srca vaša. Jer što je među ljudima uzvišeno, u Božjim je očima odvratno.”

Potom im je dao do znanja da je došlo vrijeme da se promijeni situacija bogatih i moćnih ljudi koji su imali velik utjecaj u politici i religiji. Njih je čekalo poniženje. S druge strane, ljudi koji su željeli utažiti svoju duhovnu glad trebali su biti uzvišeni. Isus je farizejima rekao:

“Zakon i Proroci bili su do Ivana [Krstitelja]. Otada se objavljuje dobra vijest o kraljevstvu Božjem i sve vrste ljudi svim ga se silama žele domoći. Zaista, lakše će se dogoditi da nebo i zemlja prođu nego da i jedan djelić slova Zakona ostane neispunjen.”

Pismoznanci i farizeji ponosno su isticali da se drže Mojsijevog zakona. Jednom ranijom prilikom, kad je Isus nekom čovjeku u Jeruzalemu čudom vratio vid, oni su se hvalili: “Mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog.” No Mojsijev zakon dotad je već ispunio svoju svrhu jer je ponizne ljude “vodio do Krista”, budućeg Kralja kojeg je Bog odabrao. Otkako je Ivan počeo propovijedati, ljudi svih vrsta, naročito oni ponizni i siromašni, trudili su se svim silama postati podanicima Božjeg Kraljevstva.

Budući da se Mojsijev zakon tada već ispunio, njegove su odredbe uskoro trebale prestati važiti. Naprimjer Zakon je dopuštao da se brak razvrgne iz različitih razloga, ali Isus je rekao: “Svatko tko se razvede od žene svoje i oženi drugom, čini preljub. I tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub.” Takve izjave zacijelo su jako ljutile farizeje, pogotovo zato što su oni dopuštali da se brak poništi iz mnogo razloga.

I dalje se obraćajući farizejima, Isus je iznio usporedbu o dva čovjeka kojima su se životne okolnosti drastično promijenile. Koga oni predočavaju i što označava veliki preokret koji su doživjeli?

“Bio je neki bogat čovjek”, ispričao je Isus, “koji se oblačio u purpur i lan i svaki je dan uživao u raskoši. A pred njegova su vrata donosili nekog prosjaka imenom Lazar, koji je bio pun čireva i želio se nasititi onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.”

Bogataš predočava židovske vjerske vođe, ali ne samo farizeje i pismoznance već i saduceje te svećeničke glavare. Oni su bili bogati u tom smislu što su u duhovnom pogledu uživali razne povlastice i pružale su im se mnoge prilike za službu Bogu, a i postupali su poput bogatog čovjeka iz usporedbe. Odjeća od purpura, od kojeg se obično pravilo kraljevsko ruho, ukazuje na njihov povlašten položaj, a bijeli lan označava njihovu samopravednost.

Ljudi predočeni ponosnim bogatašem s krajnjim su prezirom gledali na siromašan puk i nazivali ga am haarec, što znači “narod zemlje”. Prosjak Lazar predočava upravo takve ljude kojima su vjerski vođe uskraćivali duhovnu hranu i priliku da bolje upoznaju Boga. U očima vjerskih vođa siromašni i obični ljudi bili su u duhovnom pogledu “puni čireva” kao Lazar. Smatrali su da je takvima mjesto jedino među psima. Ljudi nalik Lazaru bili su duhovno gladni i žedni te su, simbolično govoreći, stajali pred bogataševim vratima u nadi da će dobiti barem mrvice duhovne hrane koje bi mogle pasti s njegova stola.

U nastavku je Isus opisao promjenu koja je zadesila bogataša i Lazara. O kakvoj je promjeni riječ i što ona predočava?

Dakle, bogataš predočava vjerske vođe koji su imali mnoge povlastice i prilike da služe Bogu, a Lazar obične ljude koji su čeznuli za duhovnom hranom. Isus je nastavio priču opisujući što se s njima dogodilo:

“Jednog dana prosjak je umro i anđeli su ga odnijeli da bude odmah do Abrahama. A umro je i bogataš i bio pokopan. Dok je u hadu bio u mukama, podigao je oči svoje i u daljini vidio Abrahama i odmah do njega Lazara.”

Budući da bogataš i Lazar nisu stvarne osobe, već u prenesenom smislu označavaju dvije skupine ljudi, logično je da i njihova smrt ima simbolično značenje. Što ona predočava?

Prije nego što je počeo pričati tu usporedbu, Isus je ukazao na izvjesne promjene do kojih je trebalo doći rekavši da su “Zakon i Proroci bili do Ivana” te da se “otada objavljuje dobra vijest o kraljevstvu Božjem”. Dakle, kad su Ivan Krstitelj i Isus Krist počeli propovijedati, bogataš i Lazar “umrli su”, odnosno našli su se u posve drugačijem položaju.

Ponizni ljudi nalik Lazaru, koji su se kajali za svoje postupke, nisu više morali trpjeti duhovnu glad, jer ih je sada Bog uzvisio i iskazao im milost. Prije su od svojih vjerskih vođa “prosili” mrvice što su padale s njihovog duhovnog stola, no istine koje im je Isus sada prenosio zadovoljile su njihove duhovne potrebe. Tako su dobili povlašten položaj, “odmah do” Većeg Abrahama, Jehove Boga.

Nasuprot tome, oni koji su predočeni bogatašem pali su u Božju nemilost jer su uporno odbacivali poruku o Božjem Kraljevstvu koju je propovijedao Isus. Zato su “umrli”, odnosno izgubili svoj prijašnji, naizgled povlašten položaj. U simboličnom smislu bili su u mukama. Bogataš iz Isusove usporedbe rekao je:

“Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak prsta svojega u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovom plamenu.” Ljude predočene bogatašem mučile su Božje vatrene osude koje su im prenosili Isusovi učenici. Željeli su da im prestanu tako revno upućivati te osude, ne bi li im barem malo olakšali muke.

No Abraham mu je nato rekao: “Sine, sjeti se da si za života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. A sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. I uza sve to, između nas i vas zjapi velika provalija, tako da oni koji žele prijeći odavde k vama ne mogu, a niti oni odande ne mogu prijeći k nama.”

Drastičan preokret situacije u kojoj su se nalazili simbolični Lazar i bogataš doista je bio opravdan i zaslužen! Ta je promjena u potpunosti nastupila nekoliko mjeseci kasnije, na Pedesetnicu 33. godine, kad je stari savez Zakona bio zamijenjen novim savezom. Tada je postalo posve jasno da Božju naklonost imaju Kristovi učenici, a ne farizeji i drugi vjerski vođe. “Velika provalija” koja je odvajala “bogataša” i Isusove učenike predočava Jehovine nepromjenjive i pravedne presude.

Potom je bogataš zamolio Abrahama: “Molim te oče, pošalji [Lazara] u kuću oca mojega, jer imam petero braće.” Iako je Abrahama nazivao ocem, bogataš je tim riječima priznao da zapravo ima drugog oca, s kojim je prisniji. Njegov je otac bio Sotona Đavo. Bogataš je tražio da Lazar malo razvodni, ili ublaži, Božje osude kako njegovo “petero braće”, vjerskih istomišljenika, ne bi došlo na to “mjesto muka”.

Ali Abraham je rekao: “Imaju Mojsija i Proroke, neka njih slušaju!” Bogataševa braća lako su mogla izbjeći muke — samo su se trebali držati Mojsijevih i proročkih spisa koji su dokazivali da je Isus Mesija te su trebali postati njegovi učenici. No bogataš se usprotivio: “Ne, oče Abrahame, nego ako tko iz mrtvih dođe k njima, pokajat će se.”

Nato mu je Abraham odgovorio: “Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće povjerovati ni ako tko ustane iz mrtvih.” Bog ne želi činiti neka posebna čuda kako bi potaknuo ljude da mu vjeruju. Ako žele steći njegovu naklonost, moraju čitati njegovu Riječ i živjeti po njoj. Luka 16:14-31; Ivan 9:28, 29; Matej 19:3-9; Galaćanima 3:24; Kološanima 2:14; Ivan 8:44