IZLIJEVANJE svetog duha na Pedesetnicu 33. bio je dokaz da je Isus došao na nebo. Vizija koju je nedugo zatim dobio učenik Stjepan također je potvrdila da se Isus tada nalazio na nebu. Neposredno prije nego što je kamenovan zbog svog ustrajnog svjedočenja Stjepan je rekao: “Evo, vidim nebesa otvorena i Sina čovječjeg kako stoji zdesna Bogu.”

Dok je “stajao zdesna” svom Ocu, Isus je čekao da mu on zapovjedi: “Idi među neprijatelje svoje i pokori ih!” No što je u međuvremenu trebao raditi? Trebao je kraljevati nad svojim pomazanim učenicima te im pomagati u djelu propovijedanja i pripremati ih kako bi, nakon što uskrsnu na nebo, zajedno s njim mogli vladati u Kraljevstvu njegovog Oca.

Naprimjer, Isus je izabrao Savla (koji je kasnije bio poznatiji pod svojim rimskim imenom Pavao) da u drugim zemljama predvodi djelo propovijedanja i stvaranja učenika. Savao se revno držao Božjeg Zakona, no slijepo je vjerovao židovskim vjerskim vođama. Zbog toga ne samo da je odobravao Stjepanovo ubojstvo već je i uz potporu velikog svećenika Kajfe otišao u Damask kako bi ondje uhvatio Isusove sljedbenike i doveo ih natrag u Jeruzalem. Međutim, dok je bio na putu, Savla je iznenada obasjala jaka svjetlost zbog koje se srušio na tlo.

“Savle, Savle, zašto me progoniš?” upitao ga je glas s neba.

“Tko si ti, Gospodine?” odvratio je.

“Ja sam Isus, kojega ti progoniš”, glasio je odgovor.

Isus je Savlu, koji je od snažne svjetlosti bio oslijepio, zapovjedio da ode u Damask i da ondje čeka daljnje upute. Zatim se u viziji pojavio učeniku Ananiji i uputio ga k Savlu, objasnivši mu: “Ovaj mi je čovjek izabrana posuda da nosi ime moje neznabošcima i kraljevima i sinovima Izraelovim!”

Savao (odnosno Pavao) i drugi propovjednici uz Isusovu su podršku doista imali velikog uspjeha u propovijedanju i poučavanju. Otprilike 25 godina nakon što mu se na putu za Damask ukazao Isus, Pavao je napisao da se dobra vijest “propovijedala među svim stvorenjima pod nebom”.

Mnogo godina nakon toga Isus je svom voljenom apostolu Ivanu putem vizija objavio buduće događaje. Pomoću tih vizija, opisanih u biblijskoj knjizi Otkrivenje, Ivan je, takoreći, vidio Isusov povratak u ulozi Kralja. Rekao je da je “obuzet duhom dospio u Gospodinov dan”. O kakvom je danu riječ?

Biblijska proročanstva, uključujući i Isusovo proročanstvo o posljednjim danima, jasno pokazuju da je “Gospodinov dan” započeo 1914. Isus se tada vratio na nevidljiv način, a njegov povratak prepoznali su samo njegovi vjerni sljedbenici. Te godine, koja je označila prekretnicu u svjetskoj povijesti, Jehova mu je dao zapovijed da ide među svoje neprijatelje i pokori ih.

Poslušavši Očevu zapovijed, Isus je na Zemlju zbacio Sotonu i njegove demone. Nakon što je Ivan to vidio u viziji, začuo je glas s neba kako kaže: “Sada je nastalo spasenje i moć i kraljevstvo Boga našega i vlast Krista njegova!” Da, Krist je 1914. počeo vladati kao Kralj.

To je bila uistinu divna vijest za sva nebeska stvorenja koja služe Jehovi! Rečeno im je: “Veselite se, nebesa i vi koji prebivate u njima!” No kako su prošli stanovnici Zemlje? “Teško vama, zemljo i more”, objavio je glas s neba, “jer je Đavo sišao k vama, silno gnjevan, znajući da ima malo vremena!”

Danas možemo s punim pravom reći da je ostalo “malo vremena”. Ljudi još uvijek imaju priliku pokazati jesu li dostojni ući u Božji novi svijet ili pak zaslužuju uništenje. Naša budućnost zapravo ovisi o tome kako reagiramo na dobru vijest o Božjem Kraljevstvu koja se pod Kristovim vodstvom propovijeda diljem svijeta.

Kad djelo propovijedanja završi, Isus Krist, po važnosti druga osoba u svemiru, u Božje će ime ukloniti zlo sa Zemlje i osloboditi je Sotoninog utjecaja te uništiti sve one koji ga podupiru. To će učiniti u ratu koji se u Bibliji naziva Harmagedon. Nakon toga svezat će Sotonu i njegove demone i baciti ih u “bezdan”, gdje će tisuću godina biti u stanju nalik smrti jer im neće biti dopušteno nikakvo djelovanje. Djela apostolska 7:55-60; 8:1-3; 9:1-19; 16:6-10; Psalam 110:1, 2; Hebrejima 10:12, 13; 1. Petrova 3:22; Luka 22:28-30; Kološanima 1:13, 23; Otkrivenje 1:1, 10; 12:7-12; 16:14-16; 20:1-3; Matej 24:14