NAKON što je upozorio mnoštvo da se čuva lakomosti i svojim učenicima napomenuo da ne pridaju pretjeranu pažnju materijalnim stvarima, Isus je rekao: “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.” Time je otkrio da će u nebeskom Kraljevstvu biti samo relativno mali broj ljudi (odnosno 144 000, kao što pokazuje jedan kasniji biblijski izvještaj). Većina onih koji će dobiti vječni život bit će zemaljski podanici tog Kraljevstva.

Dobiti “kraljevstvo” doista je posebna čast! Opisujući kako bi učenici trebali reagirati na tako divan dar, Isus je kazao: “Prodajte što imate i novac dajte kao milostinju.” Da, svoju imovinu trebali su koristiti da bi drugima pomagali u duhovnom pogledu i tako skupljali “neiscrpno blago na nebesima”.

Potom je potaknuo svoje učenike da budu spremni za njegov povratak. Rekao im je: “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene. I budite kao oni koji čekaju gospodara svojega kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore kad stigne i pokuca. Sretni su oni robovi koje gospodar, kad stigne, nađe da bdiju! Zaista, kažem vam, on će podviti skute haljine svoje, smjestiti ih za stol te će pristupiti i posluživati ih.”

Da su sluge iz ove usporedbe bili spremni za povratak svog gospodara vidi se po tome što su im bokovi bili opasani, odnosno što su skutove svoje duge haljine podigli i pripasali ih pojasom. Osim toga svoje su dužnosti izvršavali do kasno u noć uz svjetlo svjetiljki za koje su pripremili dovoljno ulja. Isus je objasnio: “Ako gospodar stigne u drugoj straži [koja je trajala od oko 21 sat do ponoći], ili čak u trećoj [od ponoći do oko tri sata], i nađe ih tako, sretni su!”

Gospodar iz usporedbe nagradio je svoje sluge na vrlo neobičan način. Smjestio ih je za stol i počeo posluživati. Ophodio se s njima kao s vjernim prijateljima, a ne kao s robovima. Nije li to bila divna nagrada za to što su cijelu noć marljivo radili za svog gospodara dok su čekali njegov povratak? Isus je zaključio: “Tako i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!”

Tada je Petar upitao: “Gospodine, govoriš li ovu usporedbu samo nama ili svima?”

No Isus mu nije izravno odgovorio, već je ispričao drugu usporedbu. “Tko je dakle vjerni i razboriti upravitelj”, upitao je, “kojeg će gospodar njegov postaviti nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi! Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svom imovinom svojom.”

“Gospodar” iz usporedbe očito je Isus Krist. “Upravitelj” predočava “malo stado” Kristovih učenika kao grupu, a “služinčad” predočava istu tu skupinu od 144 000 osoba koje će dobiti nebesko Kraljevstvo, ali tim se izrazom ističe zadatak koji imaju kao pojedinci. “Imovina” koja je vjernom upravitelju povjerena na brigu označava sve što je na Zemlji povezano s Kristovim Kraljevstvom, uključujući i njegove zemaljske podanike.

Isus je u nastavku ukazao na mogućnost da neće svi pripadnici grupe predočene upraviteljem, ili robom, ostati vjerni svom gospodaru. Objasnio je: “Ako bi taj rob rekao u srcu svojemu: ‘Gospodar moj kasni u dolasku’, pa bi počeo tući sluge i sluškinje te jesti, piti i opijati se, gospodar tog roba doći će u dan kad ga ne očekuje (...) i najstrože će ga kazniti.”

Potom je Isus napomenuo da je njegov dolazak “zapalio vatru” među Židovima jer su neki prihvatili njegova učenja, dok drugi nisu. Više od tri godine ranije on se krstio u vodi, no sada se sve više bližio kraj njegovog “krštenja” u smrt, pa je rekao: “Jako sam tjeskoban dok se to ne završi!”

Zatim se ponovno obratio cijelom mnoštvu. Žalostan što su tvrdoglavo odbijali prihvatiti jasne dokaze o njegovom identitetu i o važnosti njegove uloge, rekao im je: “Kad vidite da se oblak diže nad zapadom, odmah kažete: ‘Bit će oluje.’ I bude tako. A kad vidite da puše južni vjetar, kažete: ‘Bit će vrućine.’ I bude tako. Licemjeri, znate tumačiti izgled zemlje i neba. Kako onda ne znate protumačiti ovo vrijeme?” Luka 12:32-59