OTIŠAVŠI iz Jeruzalema u Efrajim, grad koji se vjerojatno nalazio oko 25 kilometara sjeveroistočno od Jeruzalema, Isus je osujetio planove Sudbenom vijeću koje ga je namjeravalo ubiti. Ondje je ostao sa svojim učenicima, podalje od neprijatelja.

No, budući da se bližila Pasha 33. godine, Isus je ubrzo opet krenuo na put. Otišao je preko Samarije u Galileju. Bio je to posljednji put da je prije svoje smrti posjetio taj kraj. Ondje su se on i učenici vjerojatno pridružili drugima koji su krenuli u Jeruzalem na proslavu Pashe. Putovali su Perejom, istočno od Jordana.

Na početku putovanja, dok je prolazio kroz Samariju ili Galileju, na ulazu u neko selo ugledalo ga je deset ljudi oboljelih od gube. Ta strašna bolest postupno izjeda različite dijelove tijela — prste na rukama i nogama, uši, nos i usta. Kako bolest ne bi prenio na druge, gubavac se morao držati zapovijedi iz Božjeg zakona: “Neka pokrije usta i viče: ‘Nečist, nečist!’ Sve dane dok bolest bude na njemu bit će nečist. (...) Neka stanuje odijeljeno.”

Deset gubavaca pridržavalo se te odredbe i zato nisu prilazili Isusu. No glasno su povikali: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

Kad ih je on ugledao, zapovjedio im je: “Idite i pokažite se svećenicima!” To je rekao zato što su prema Božjem Zakonu svećenici bili ovlašteni da gubavce kojima se bolest povukla proglase čistima. Tako su mogli ponovno živjeti među zdravim ljudima.

Deset gubavaca vjerovalo je u Isusovu čudotvornu moć. Zato su se žurno uputili k svećenicima, premda još uvijek nisu bili ozdravili. No, dok su još bili na putu, njihova je vjera u Isusa bila nagrađena! Jasno su mogli vidjeti i osjetiti da njihova bolest nestaje.

Devetorica izliječenih gubavaca otišla su svojim putem, no jedan od njih, Samarićanin, vratio se kako bi pronašao Isusa. Što ga je na to potaknulo? Bio je duboko zahvalan za čudo koje je doživio. Slavio je Boga na sav glas, a kad je pronašao Isusa, pao mu je pred noge i zahvalio mu.

Nato ga je Isus upitao: “Nije li ih se očistilo deset? Gdje je onda ostalih devet? Zar se nijedan od njih nije vratio da bi dao slavu Bogu, osim ovog čovjeka iz drugog naroda?”

Potom je Samarićaninu rekao: “Ustani i idi! Vjera te tvoja ozdravila.”

Iz ovog događaja možemo izvući vrlo važnu pouku. Isusovo pitanje: “Gdje je ostalih devet?” pokazuje da je nezahvalnost devetorice gubavaca on smatrao ozbiljnim propustom. Hoćemo li i mi, poput izliječenog Samarićanina, pokazati zahvalnost Bogu za sve što smo dobili od njega? Naprimjer, cijenimo li njegovo pouzdano obećanje da ćemo vječno živjeti u pravednom novom svijetu? Ivan 11:54, 55; Luka 17:11-19; 3. Mojsijeva 13:16, 17, 45, 46; Otkrivenje 21:3, 4