VIJEST o Isusovom povratku iz Dekapolisa doprla je do Kafarnauma, pa ga je na obali dočekalo mnoštvo ljudi. Zasigurno su čuli da je umirio oluju i izliječio dva čovjeka opsjednuta demonima. Kad je izašao na obalu, okupili su se oko njega željno iščekujući da vide što će učiniti.

Među njima je bio i Jair, jedan od predstojnika sinagoge, koji je silno želio vidjeti Isusa. On je pao Isusu pred noge i stao ga preklinjati: “Kćerkica mi je na samrti. Molim te, dođi i položi ruke na nju da ozdravi i živi!” Ona mu je bila kći jedinica i imala je samo 12 godina. Srce mu se paralo pri pomisli da bi je mogao izgubiti.

Isus je pristao na Jairovu molbu te je u pratnji mnoštva krenuo prema njegovoj kući. Možemo samo zamisliti kakvo je uzbuđenje vladalo u narodu, jer su svi očekivali još jedno čudo. No među njima se nalazila jedna žena koju je više brinula njezina vlastita nevolja.

Ta je žena 12 dugih godina bolovala od krvarenja. Obišla je mnoge liječnike te je na liječenje potrošila sav novac, ali nitko joj nije mogao pomoći. Štoviše, bilo joj je sve gore.

Osim što je bila jako slaba, morala je trpjeti sramotu i poniženje. Ljudima je obično bilo neugodno govoriti o takvoj bolesti. Povrh toga, prema Mojsijevom zakonu, žena koja je krvarila bila je nečista, a svatko tko bi dotaknuo nju ili njezinu odjeću uprljanu krvlju morao se oprati i biti nečist do večeri.

Ta je žena čula za Isusova čuda i odlučila potražiti ga. Budući da je bila nečista, nastojala se što neprimjetnije probiti kroz mnoštvo govoreći u sebi: “Ako dotaknem samo njegove haljine, ozdravit ću.” Čim je to učinila, osjetila je da je prestala krvariti!

Tada je Isus upitao: “Tko me dotaknuo?” Mora da se zaprepastila kad je čula te riječi. Kako je samo znao? “Učitelju”, odvratio mu je Petar, “vidiš da te mnoštvo pritišće, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’”

Gledajući unaokolo kako bi vidio tko je to učinio, Isus je objasnio: “Netko me dotaknuo, jer sam osjetio da je sila izašla iz mene.” To očito nije bio običan dodir, jer je Isus osjetio da je njegova sila nekoga izliječila.

Vidjevši da njen postupak nije prošao nezapaženo, žena je sva u strahu i dršćući došla k Isusu i bacila se pred njega. Pred svima je rekla istinu o svojoj bolesti te je ispričala kako je ozdravila.

Dirnut njenim iskrenim priznanjem, Isus ju je suosjećajno utješio: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od mučne bolesti svoje!” Doista je lijepo znati da je Kralj kojeg je Bog odabrao da vlada Zemljom tako srdačan i suosjećajan, da mu je stalo do ljudi i da im može pomoći! Matej 9:18-22; Marko 5:21-34; Luka 8:40-48; 3. Mojsijeva 15:25-27