ODMAH nakon što se Isus krstio Božji duh odveo ga je u judejsku pustinju. Ondje se posvetio razmišljanju jer su mu se prilikom krštenja “otvorila nebesa”, čime je dobio uvid u zbivanja na nebu te mu se vratilo sjećanje na njegov prijašnji život. Doista je imao o čemu duboko promišljati!

U pustinji je proveo 40 dana i 40 noći. Tijekom tog razdoblja ništa nije jeo, pa je jako ogladnio. Tada je došao Đavo s ciljem da ga iskuša i rekao mu: “Ako si sin Božji, reci ovom kamenju da postane kruh!” No Isus nije htio svoju čudotvornu moć koristiti kako bi zadovoljio osobne želje jer je znao da to ne bi bilo ispravno. Zato nije podlegao tom iskušenju.

No Đavo nije odustao. U drugom navratu isprobao je drugačiju taktiku. Pokušao je nagovoriti Isusa da se baci s hramskog zida i tako se uvjeri da će ga Božji anđeli spasiti. No Isusa nije zanimalo takvo razmetljivo dokazivanje moći. Citirajući svete spise, objasnio je da nije ispravno na takav način iskušavati Boga.

U trećem pokušaju Đavo je na neki nadnaravan način pokazao Isusu sva kraljevstva svijeta te mu rekao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se.” No Isus se ni ovaj put nije dao navesti na grijeh, već je odlučno ostao vjeran Bogu.

Iz ove tri kušnje s kojima se Isus suočio možemo mnogo toga naučiti. Naprimjer, one pokazuju da Đavo nije neki apstraktni simbol zla, kako neki tvrde, već da je stvarna osoba premda ga se ne vidi. Zadnja kušnja ujedno pokazuje i da su sve svjetske vlasti u Đavlovim rukama. Uostalom, da nisu njegove, zar bi takva ponuda bila ikakvo iskušenje za Krista?

A zanimljivo je zapaziti i još nešto: Đavo je rekao da će nagraditi Isusa ako mu se pokloni. Čak je bio spreman dati mu sva kraljevstva svijeta. On bi i nas mogao iskušati na sličan način, možda tako da nam pruži primamljive prilike da steknemo bogatstvo, moć ili ugledan položaj. No budimo mudri i ugledajmo se na Krista te ostanimo vjerni Bogu u kakvoj god se kušnji našli. Matej 3:16; 4:1-11; Marko 1:12, 13; Luka 4:1-13