KAD je Isus doznao da ga farizeji i Herodove pristaše namjeravaju ubiti, on i učenici otišli su na Galilejsko more. Ondje je k njemu došao silan narod iz cijele Palestine, pa čak i izvan nje. Mnoge je izliječio, pa su se svi oni koji su bili teško bolesni gurali naprijed samo da ga dotaknu.

Kako se mnoštvo natiskivalo na njega, Isus je svojim učenicima rekao neka uvijek imaju pripremljen čamac u kojem bi se mogao otisnuti od obale. Tako ih je iz čamca mogao poučavati ili je njime mogao otploviti na neki drugi dio obale da bi i ondje pomagao ljudima.

Učenik Matej napisao je da je Isus svojom službom ispunio ono što je “bilo rečeno preko proroka Izaije”. Potom je citirao to proročanstvo:

“Evo sluge mojega, kojega sam izabrao, ljubljenoga mojeg, koji je po volji duše moje! Na njega ću staviti duh svoj i on će obznaniti narodima što je pravda. Neće se svađati niti će vikati, glas se njegov neće čuti na ulicama. Trsku zgnječenu neće zdrobiti i stijenj što tinja neće ugasiti, sve dok ne dovede pravdu do pobjede. U njegovo ime uzdat će se narodi.”

Naravno, Isus je bio taj ljubljeni sluga koji je Bogu po volji. On je obznanio što je istinska pravda, koja je u to vrijeme bila zamagljena krivim vjerskim učenjima i tradicijom. Budući da su krivo primjenjivali Božji zakon, farizeji čak ni bolesnoj osobi nisu htjeli pomoći ako je bila subota. Time što je jasno obznanio Božju pravdu, Isus je oslobodio ljude nepravednih vjerskih običaja kojima su bili opterećeni, i zato su ga vjerski vođe željeli ubiti.

U kom se smislu Isus nije ‘svađao niti je vikao niti se glas njegov čuo na ulicama’? Kad god bi izliječio ljude, Isus bi im “zabranio da šire glas o njemu”. Nije htio da ga se po ulicama hvali na sva zvona niti da se iskrivljene priče o njemu ushićeno prenose od usta do usta.

Isto tako, Isus je svoju utješnu poruku prenosio ljudima koji su, simbolično govoreći, bili poput slomljene i zgažene trske. Bili su i poput stijenja koji samo što se nije ugasio. No Isus nije zdrobio “zgnječenu trsku” niti je ugasio “stijenj koji tinja”, već je ponizne ljude suosjećajno i s ljubavlju hrabrio i pružao im nadu. On je doista Izabranik u čije se ime narodi mogu pouzdati! Matej 12:15-21; Marko 3:7-12; Izaija 42:1-4