PETAR i Ivan u Jeruzalem su stigli ranije kako bi po Isusovom nalogu izvršili potrebne pripreme za Pashu. Isus je očito zajedno s ostalom desetoricom stigao tek kasno poslijepodne. Sunce je već polagano zalazilo dok su se spuštali niz Maslinsku goru. Isusu je to bila posljednja prilika prije uskrsnuća da s Maslinske gore po danjem svjetlu promatra Jeruzalem.

Stigavši u grad, Isus i apostoli zaputili su se u kuću u kojoj su trebali proslaviti Pashu. Uspeli su se stepenicama do velike gornje sobe gdje je sve već bilo spremno. Isus je očito željno iščekivao tu prigodu, jer je rekao: “Žarko sam želio jesti ovu pashalnu žrtvu s vama prije svojih patnji.”

Tijekom proslave Pashe bio je običaj da se popije četiri čaše vina. Uzevši čašu koja je vjerojatno bila treća po redu, Isus je zahvalio Bogu i rekao: “Uzmite je i dodajte jedan drugome! Jer kažem vam, odsada više neću piti od roda trsova dok ne dođe kraljevstvo Božje.”

Za vrijeme večere Isus je ustao, odložio svoje haljine, uzeo ručnik i u jednu posudu ulio vodu kako bi svojim učenicima oprao noge. Obično je domaćin bio taj koji se brinuo da se gostima operu noge. Budući da domaćin tada nije bio prisutan, za to se pobrinuo Isus. Iako je to mogao učiniti bilo koji apostol, nijedan nije ništa poduzeo, možda zato što je među njima još uvijek vladalo suparništvo. No, kad im je Isus počeo prati noge, postalo im je neugodno.

Kad je Isus došao do Petra, on se usprotivio: “Nikada ti meni nećeš prati noge!”

“Ako te ne operem, nećeš biti u zajedništvu sa mnom”, odvratio mu je Isus.

Nato je Petar rekao: “Gospodine, onda mi nemoj oprati samo noge nego i ruke i glavu!”

“Onome tko se okupao”, kazao je Isus, “ne treba prati ništa osim nogu, jer je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi.” Rekao je to zato što je znao da ga Juda Iskariot namjerava izdati.

Kad je oprao noge svoj dvanaestorici, pa tako i svom izdajniku Judi, Isus je obukao haljine i vratio se za stol. Zatim je apostole upitao: “Shvaćate li što sam vam učinio? Vi mi se obraćate sa ‘Učitelju’ i ‘Gospodine’, i s pravom to govorite, jer to i jesam. Dakle, ako sam ja, Gospodin i Učitelj, vama oprao noge, i vi trebate jedan drugome prati noge. Dao sam vam primjer da i vi činite onako kako sam ja učinio vama. Zaista, zaista, kažem vam, rob nije veći od gospodara svojega, niti je onaj tko je poslan veći od onoga koji ga je poslao. Ako to znate, sretni ste ako tako i činite.”

Bila je to uistinu divna pouka o poniznom služenju drugima! Apostoli nisu smjeli sebe smatrati najvažnijima i misliti da bi drugi uvijek trebali služiti njima. Time što im je oprao noge Isus nije htio uvesti neki obred. Svojim upečatljivim primjerom pokazao im je da trebaju spremno i bez predrasuda služiti drugima, čak i kad bi to značilo da moraju obaviti neki neugodan ili manje cijenjen posao. Matej 26:20, 21; Marko 14:17, 18; Luka 22:14-18; 7:44; Ivan 13:1-17