DOK je Isus na putu za Jeruzalem prolazio Perejom, neki je mladić dotrčao i pred njim pao na koljena. Biblija ga naziva “poglavarem”, vjerojatno zato što je imao odgovoran položaj u svojoj sinagogi ili je možda čak bio član Sudbenog vijeća. Usto je bio i vrlo bogat. “Učitelju dobri”, obratio se Isusu, “što moram činiti da naslijedim život vječni?”

“Zašto me zoveš dobrim?” odvratio je Isus. “Nitko nije dobar, osim jednoga, Boga.” Taj mladi poglavar vjerojatno je riječ “dobri” upotrijebio kao počasnu titulu, pa mu je Isus dao do znanja da takva titula pripada samo Bogu.

“Ako hoćeš dobiti život, drži zapovijedi!” nastavio je Isus.

“Koje?” upitao ga je mladić.

Isus je potom citirao pet od Deset zapovijedi koje je Bog dao Izraelcima: “‘Ne ubij’, ‘Ne učini preljub’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Poštuj oca i majku’.” A naveo je i jednu još važniju zapovijed rekavši: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe.”

“Učitelju, sve to držim još od mladosti svoje”, odgovorio je poglavar posve iskreno. “Što mi još nedostaje?”

Kad je čuo s kakvim je žarom i iskrenošću to pitao, Isus je osjetio naklonost prema njemu. No zapazio je i da mu je jako stalo do imetka koji je imao te mu je otvoreno ukazao na taj problem: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj što god imaš i novac daj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom!”

Isus je, nesumnjivo s tugom u očima, gledao kako taj mladi čovjek ustaje i odlazi duboko ožalošćen. Bogatstvo ga je toliko zaslijepilo da nije mogao prepoznati blago koje ima istinsku vrijednost. “Kako će teško bogati ući u kraljevstvo Božje!” tužno je rekao Isus.

Te su riječi jako iznenadile njegove učenike. No još ih je više zapanjilo kad je izjavio: “Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u kraljevstvo Božje.”

“Tko se onda može spasiti?” zanimalo je učenike.

Pogledavši u njih, Isus je odgovorio: “Ljudima je to nemoguće, ali nije Bogu. Bogu je sve moguće.”

Ističući da je njihov izbor bio posve drugačiji od odluke bogatog mladog poglavara, Petar je rekao: “Evo, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.” Zatim je upitao: “Što ćemo za to dobiti?”

Isus im je obećao: “Prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, i vi koji idete za mnom sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.” Time im je dao do znanja da će na Zemlji doći do potpune obnove i da će sve ponovno biti kao u edenskom vrtu. A Petar i drugi učenici trebali su za nagradu dobiti čast da s Kristom vladaju nad obnovljenom Zemljom. Takva veličanstvena nagrada doista je vrijedna svake žrtve!

Međutim učenici su već i za svog života bili blagoslovljeni. Isus im je dao čvrsto jamstvo: “Nitko nije ostavio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili njive radi mene i radi dobre vijesti, a da neće sada, u ovom vremenu, primiti stostruko: i kuće i braću i sestre i majke i djecu i njive, s progonstvima, a u poretku koji dolazi život vječni.”

Kao što je Isus i obećao, gdje god su se našli, njegovi učenici mogli su sa svojom braćom i sestrama u vjeri ostvariti čak čvršće i dublje odnose nego s članovima svoje obitelji. Bogati mladi poglavar očito je izgubio tu mogućnost, ali i priliku da dobije vječni život u Božjem nebeskom Kraljevstvu.

Nakon toga Isus je dodao: “Mnogi koji su prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.” Što je time htio reći?

To znači da mnogi koji su u vjerskom pogledu “prvi”, odnosno istaknuti i povlašteni, kao što je naprimjer bio bogati mladi poglavar, neće ući u Kraljevstvo. Oni će biti “posljednji”. No mnogi, uključujući i ponizne Isusove učenike, koje su samopravedni farizeji prezrivo nazivali “narod zemlje” i smatrali ih “posljednjima” trebali su postati “prvi”. Drugim riječima, trebali su dobiti čast da postanu Kristovi suvladari u Kraljevstvu. Marko 10:17-31; Matej 19:16-30; Luka 18:18-30