ISUS je toliko zbunio i posramio svoje vjerske protivnike da se više nisu usudili išta ga pitati. No kako je htio u potpunosti razotkriti njihovo neznanje, on je njih upitao: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?”

“Davidov”, odgovorili su mu farizeji.

Premda Isus nije poricao da je David predak Krista, odnosno Mesije, zapitao ih je: “Kako ga onda David [u 110. psalmu] pod nadahnućem naziva ‘Gospodinom’ kad kaže: ‘Jehova je rekao Gospodinu mojemu: “Sjedi meni zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje”’? Ako ga, dakle, David naziva ‘Gospodinom’, kako mu je onda sin?”

Farizeji su šutjeli jer nisu znali pravo porijeklo Mesije, Božjeg pomazanika. On nije bio samo Davidov potomak, kao što su farizeji očito mislili, već je puno prije Davida živio na nebu te je bio veći od njega, njegov “Gospodin”.

Potom se Isus obratio narodu i svojim učenicima te ih je upozorio da se čuvaju pismoznanaca i farizeja. Budući da su oni poučavali narod Božjem Zakonu jer su “zasjeli na Mojsijevu stolicu”, Isus je savjetovao: “Činite i držite sve što vam kažu.” Ali dodao je: “Nemojte činiti po njihovim djelima, jer govore, a ne čine.”

U nastavku je prekorio te licemjere gotovo istim riječima kao i nekoliko mjeseci ranije, na objedu u kući jednog farizeja. “Sva djela svoja čine zato da ih vide ljudi”, rekao je, a zatim to potkrijepio primjerima.

Najprije je naveo da “povećavaju svoje filakterije”. Filakterije su bile kutijice koje su se nosile na čelu i na ruci kao amajlije, a u njima su se čuvala četiri ulomka iz teksta Mojsijevog zakona: 2. Mojsijeva 13:1-10 i 11-16 te 5. Mojsijeva 6:4-9 i 11:13-21. No farizeji su nosili filakterije veće od uobičajenih kako bi ostavili dojam da se revno drže Zakona.

Potom je Isus rekao da “produljuju rese na svojim haljinama”. Prema 4. Mojsijevoj 15:38-40, Izraelci su trebali na skutovima svojih haljina nositi rese, ali farizeji su svojim izrazito dugim resama željeli nadmašiti druge. Sve su činili samo da bi sebe prikazali u najboljem svjetlu! Voljeli su “najbolja mjesta”, rekao je Isus.

Nažalost, čak su se i njegovi učenici morali boriti sa željom da imaju istaknut položaj. Zato im je savjetovao: “A vi nemojte dopustiti da vas zovu učiteljima, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća! I nikoga na zemlji ne zovite ocem, jer jedan je Otac vaš — onaj koji je na nebesima! Nemojte dopustiti ni da vas zovu vođama, jer je vaš Vođa jedan — Krist!” Učenici su morali ukloniti iz svog srca želju da u svemu uvijek budu prvi. “Najveći među vama neka vam bude sluga!” potaknuo ih je Isus.

Zatim je pismoznancima i farizejima uputio niz oštrih osuda i više ih puta nazvao licemjerima. Rekao je da “zatvaraju kraljevstvo nebesko pred ljudima”, da “otimaju imovinu udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide”.

“Teško vama, slijepi vođe”, kazao je Isus. Osudio je farizeje zato što nisu cijenili duhovne vrijednosti, što se vidjelo po pristranim pravilima koja su sami uvodili. Naprimjer, govorili su: “Ako se tko zaklinje hramom, to nije ništa, ali ako se tko zaklinje hramskim zlatom, obavezan je ispuniti zakletvu.” Time što su više držali do hramskog zlata nego do duhovne vrijednosti samog hrama, pokazali su koliko su slijepi.

Potom je, kao i jednom ranijom prilikom, osudio farizeje zato što su zanemarivali “ono što je važnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost”, a istovremeno su veliku pažnju pridavali davanju desetine od sitnog bilja.

Na koncu im je rekao: “Slijepi vođe, koji cijedite piće da ne biste progutali komarca, a gutate devu!” Oni su cijedili piće ne samo zato da bi izvadili kukca nego i zato da se ne bi onečistili, jer je komarac po Zakonu bio nečista životinja. No istovremeno su “gutali devu”, također nečistu životinju, u tom smislu što se nisu obazirali na daleko važnije odredbe Zakona. Matej 22:41–23:24; Marko 12:35-40; Luka 20:41-47; 3. Mojsijeva 11:4, 21-24