KAD su žene vidjele da je Isusov grob prazan, Marija Magdalena otrčala je javiti to Petru i Ivanu. Druge žene očito su ostale kraj groba. Ubrzo im se ukazao anđeo i pozvao ih da uđu u grobnicu.

Ondje su ugledale još jednog anđela. Jedan od njih rekao im je: “Ne bojte se, jer znam da tražite Isusa koji je bio pribijen na stup! Nije ovdje, jer je uskrsnuo, kao što je rekao. Dođite, pogledajte mjesto gdje je ležao! Idite brzo i recite učenicima njegovim da je ustao iz mrtvih!” Tada su sa strahom i velikom radošću i one otrčale.

Marija je u međuvremenu pronašla Petra i Ivana te im je rekla: “Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga položili!” Dvojica apostola istog su časa otrčala prema grobu. Ivan, koji je očito bio mlađi, trčao je brže od Petra pa je stigao prvi. Kako su žene već bile otišle, ondje više nije bilo nikoga. Zavirivši unutra, Ivan je vidio povoje, ali nije ulazio.

Kad je Petar stigao do groba, bez oklijevanja je ušao unutra. Vidio je povoje kako leže i platno koje je bilo na Isusovoj glavi. Ali platno nije ležalo zajedno s povojima, već je bilo zasebno smotano na jednom mjestu. Kad je Ivan ušao u grob i vidio to, povjerovao je Marijinim riječima. Ali ni on ni Petar nisu shvatili da je Isus uskrsnuo, premda im je on često o tome govorio. Ne znajući što da misle, vratili su se kući. No Marija, koja je ponovno došla na grob, odlučila je ostati ondje.

Žene su za to vrijeme žurile javiti učenicima da je Isus uskrsnuo, kao što im je anđeo i zapovjedio. Dok su trčale koliko su ih noge nosile, u susret im je došao Isus i pozdravio ih. Žene su pale ničice i poklonile mu se. Tada im je rekao: “Ne bojte se! Idite, javite braći mojoj da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti.”

Ranije, kad se zbio potres i kad su se pojavili anđeli, vojnici što su čuvali stražu uplašili su se i “ukočili kao mrtvaci”. No, čim su došli k sebi, otišli su u grad i ispričali svećeničkim glavarima što se dogodilo. Glavari su se posavjetovali sa židovskim starješinama te su odlučili podmititi vojnike i zataškati stvar. Vojnicima su zapovjedili: “Recite: ‘Njegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo spavali.’”

Budući da su rimski vojnici mogli biti kažnjeni smrću ako bi zaspali na straži, svećenici su stražarima obećali: “Ako to dođe do upraviteljevih ušiju, mi ćemo ga umiriti i sve učiniti da vi budete bez brige.” Kako su im ponudili dovoljno veliku svotu, pristali su učiniti ono što su im svećenici predložili. Tako se lažna priča o krađi Isusovog tijela proširila među Židovima.

Marija Magdalena, koja je ostala kraj groba nakon što su Petar i Ivan otišli, bila je shrvana od tuge. Sigurno se pitala kako je Isusovo tijelo moglo nestati. Kad je zavirila u grob, ugledala je dva anđela u bijelom, koji su se već ranije bili ukazali. Sjedili su ondje gdje je bilo položeno Isusovo tijelo, jedan kod glave, a drugi kod nogu. “Ženo, zašto plačeš?” upitali su je.

“Uzeli su mojega Gospodina i ne znam gdje su ga položili”, odgovorila im je. Potom se okrenula i ugledala čovjeka koji joj je uputio isto pitanje: “Ženo, zašto plačeš?” Još ju je upitao: “Koga tražiš?”

Budući da se grob nalazio u vrtu, pomislila je da je to vrtlar pa mu je rekla: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti!”

“Marija!” rekao joj je on. Po načinu na koji joj se obratio odmah je prepoznala da je to Isus pa je uzviknula: “Rabboni!” što znači “učitelju”. Izvan sebe od radosti, čvrsto se uhvatila za njega. Ali Isus joj je rekao: “Nemoj me više držati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego pođi mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu.’”

Tada je Marija pohitala na mjesto gdje su bili okupljeni apostoli i drugi učenici. Njima su druge žene već bile rekle da su vidjele uskrsnulog Isusa, a sada im je i Marija to potvrdila. Međutim, učenici nisu povjerovali ženama koje su im prve donijele vijest o tome, a očito nisu ni Mariji. Matej 28:3-15; Marko 16:5-8; Luka 24:4-12; Ivan 20:2-18