TIJEKOM Pashe 30. godine Isus je u Jeruzalemu činio čuda. Zbog toga su mnogi povjerovali u njega. Nikodem, član Sudbenog vijeća, židovskog vrhovnog suda, divio se Isusu te ga je želio bolje upoznati. Zato ga je posjetio pod okriljem noći, vjerojatno iz straha da ne izgubi ugled u očima drugih židovskih poglavara ako ga netko vidi.

Nikodem je Isusu rekao: “Znamo da si ti učitelj koji je došao od Boga, jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš ako Bog nije s njim.” Isus mu je nato kazao da se čovjek mora “ponovno roditi” da bi došao u Božje Kraljevstvo.

No kako se netko može ponovno roditi? “Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?” upitao je Nikodem.

Isus nije imao na umu takvo rođenje. “Ako se tko ne rodi od vode i duha”, objasnio je, “ne može ući u kraljevstvo Božje.” Kad se Isus krstio i kad je sveti duh sišao na njega, on se rodio “od vode i duha”. Bog je tom prilikom s neba objavio: “Ovo je Sin moj, koji mi je po volji!” te je time obznanio da mu se rodio duhovni sin koji može ući u nebesko Kraljevstvo. Kasnije, na Pedesetnicu 33. godine, i drugi kršteni učenici primili su sveti duh. Na taj su način bili ponovno rođeni kao Božji duhovni sinovi.

No Isus je kao Božji poseban Sin imao životno važnu ulogu. “Kao što je Mojsije u pustinji podignuo zmiju na stup”, kazao je Isus Nikodemu, “tako i Sin čovječji mora biti podignut, da bi svatko tko vjeruje u njega imao vječni život.” Drugim riječima, kao što su Izraelci koje su ujedale zmije otrovnice morali pogledati bakrenu zmiju kako bi preživjeli, tako i svi ljudi trebaju pokazati vjeru u Božjeg Sina kako bi bili izbavljeni od grijeha i smrti.

Isus je potom istaknuo Nikodemu kolika je uloga Jehovine ljubavi u spasenju čovječanstva. Rekao mu je: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.” Tako je Isus samo šest mjeseci nakon početka svoje službe jasno otkrio da će Jehova Bog upravo putem njega spasiti čovječanstvo.

Nadalje je rekao: “Bog nije poslao svog Sina u svijet da on osudi svijet”, odnosno da ljudski rod osudi na uništenje. Naprotiv, bio je poslan “da se svijet spasi preko njega”.

Budući da je Nikodem zbog straha Isusu potajno došao noću, zanimljivo je ono što je Isus kazao na kraju njihovog razgovora: “Ovo je temelj za osudu: svjetlo [koje predočava Isusa, odnosno njegov život i učenja] došlo je u svijet, ali ljudi su voljeli tamu, a ne svjetlo, jer su im djela bila zla. Jer tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se djela njegova ne bi razotkrila. Ali tko čini ono što je pravo, dolazi k svjetlu, da bi se vidjelo da su djela njegova učinjena u skladu s Božjom voljom.” Ivan 2:23–3:21; Matej 3:16, 17; Djela apostolska 2:1-4; 4. Mojsijeva 21:9