NAZARET u kojem je odrastao Isus bio je malen i ni po čemu poseban grad. Nalazio se u brdovitom predjelu Galileje koji se uzdizao nad prekrasnom Jizreelskom dolinom.

U vrijeme kad se njegova obitelj vratila iz Egipta u Nazaret Isus je mogao imati oko dvije godine i tada je očito još uvijek bio jedino dijete. Ali to se ubrzo promijenilo. Josip i Marija s vremenom su dobili i Jakova, Josipa, Šimuna i Judu, a imali su i kćeri, tako da je Isus imao najmanje šestero braće i sestara.

Pored njih, imao je i rođake. Nešto stariji Ivan živio je na drugom kraju zemlje, u Judeji. No u Isusovom kraju Galileji živjela je Saloma koja je vjerojatno bila Marijina sestra. Ona i njezin muž Zebedej imali su sinove Jakova i Ivana, što znači da je Isus očito imao i bratiće. Ne znamo je li kao dječak puno vremena provodio s njima, ali kasnije su postali vrlo bliski.

Josip je morao naporno raditi kako bi uzdržavao svoju veliku obitelj. Po zanimanju je bio tesar. Isusa je odgajao kao da je njegovo vlastito dijete, pa je Isus bio poznat kao “tesarov sin”. Josip je Isusa poučavao svom zanatu i on ga je dobro izučio. Stoga nije čudo što su ga ljudi kasnije zvali tesarom.

Središnje mjesto u životu Josipove obitelji imala je služba Jehovi Bogu. U skladu s Božjim zakonom, Josip i Marija poučavali su svoju djecu duhovnim vrijednostima u svakoj prilici — kad su “sjedili u kući, kad su išli putem, kad su lijegali i kad su ustajali”. U Nazaretu je postojala sinagoga i Josip je sigurno svoju obitelj redovito onamo vodio kako bi učili o Bogu i hvalili ga. No nesumnjivo su se svi najviše radovali redovitim putovanjima u Jehovin hram u Jeruzalemu. Matej 13:55, 56; 27:56; Marko 15:40; 6:3; 5. Mojsijeva 6:6-9