OTPRILIKE šest mjeseci nakon što je Ivan počeo propovijedati Isus je došao k njemu na Jordan. Je li naprosto htio vidjeti kako mu je rođak ili ga pitati kako napreduje njegova služba? Nije. Isus, koji je tada imao 30 godina, došao je zamoliti Ivana da ga krsti.

Ivan se odmah usprotivio: “Ti mene trebaš krstiti, a ti dolaziš k meni?” On je znao da je njegov rođak Isus poseban, da je Božji Sin. Ivan je još u majčinoj utrobi veselo poskočio kad im je u posjet došla Marija, koja je bila trudna s Isusom. Elizabeta mu je sigurno pričala o tome. Vjerojatno mu je ispričala i kako je jedan anđeo najavio Isusovo rođenje te kako su se one noći kad je rođen anđeli ukazali pastirima.

Stoga je Ivan dobro znao tko je Isus i smatrao je da ne bi imalo smisla krstiti ga. Ivan je krštavao one koji su se kajali za svoje grijehe, a Isus je bio bez grijeha. No unatoč Ivanovom negodovanju Isus je ostao pri svome, rekavši mu: “Pusti sada, jer nam dolikuje da tako izvršimo sve što je pravedno!”

Zašto je Isus rekao da mu dolikuje krstiti se? Isus se nije želio krstiti u znak pokajanja za grijehe, već zato da bi pokazao da želi vršiti volju svog Oca. Prije svog krštenja bavio se tesarskim zanatom, no sada je došlo vrijeme da započne sa službom zbog koje ga je Jehova Bog poslao na Zemlju. Je li Ivan očekivao da će se prilikom Isusovog krštenja dogoditi nešto neobično?

Zanimljivo je da je on sam kasnije posvjedočio: “Onaj koji me poslao da krštavam vodom rekao mi je: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti svetim duhom.’” Dakle Ivan je očekivao da će Božji duh sići na nekoga koga on bude krstio. Zato se možda i nije previše iznenadio kad je vidio kako “duh Božji silazi kao golub” na Isusa čim se podigao iz vode.

No još se nešto zbilo kad se Isus krstio. Biblija kaže da su mu se “otvorila nebesa”. Što to znači? Po svemu sudeći, Isusu se prilikom krštenja vratilo sjećanje na njegov prijašnji život. On se nakon toga u potpunosti sjećao života koji je kao duhovno biće proveo sa svojim Ocem na nebu. Sjećao se i svega što mu je Jehova Bog govorio.

Povrh toga, nakon Isusovog krštenja začuo se glas s neba koji je rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” Čiji je to bio glas? Isusov? Naravno da ne! Bio je to Božji glas. Iz toga se jasno vidi da je Isus bio Božji Sin, a ne Bog, kako to mnogi tvrde.

Isus je Bogu bio ljudski Sin, baš kao i prvi čovjek Adam. Nakon što je opisao njegovo krštenje, učenik Luka naveo je: “Kad je Isus započeo sa svojom službom, imao je oko trideset godina. A bio je, kako se smatralo, sin Josipov, Elijev, (...) Davidov, (...) Abrahamov, (...) Noin, (...) Adamov, Božji.”

Dakle, Isus je kao i Adam bio ljudski “sin Božji”. On je bio najveći čovjek koji je ikad živio, što dokazuje njegov život. Međutim, kad se krstio, promijenio se njegov odnos s Bogom jer je tada postao i njegov duhovni Sin. Bog ga je tom prilikom takoreći pozvao da se vrati natrag na nebo. Na koji način? Povjerio mu je službu koja je trebala završiti njegovom smrću — trebao je jednom za svagda žrtvovati svoj zemaljski život kako bi spasio ljudski rod. Matej 3:13-17; Luka 3:21-38; 1:34-36, 44; 2:10-14; Ivan 1:32-34; Hebrejima 10:5-9