NAKON Pashe u proljeće 30. godine Isus i njegovi učenici otišli su iz Jeruzalema. No nisu se vratili svojim kućama u Galileju, nego su otišli u judejski kraj, gdje su krštavali ljude. To je već oko godinu dana činio i Ivan Krstitelj, a s njim su još uvijek bili njegovi učenici.

Sam Isus zapravo nije krštavao, nego je svoje učenike uputio da to čine. Poput Ivana, i oni su krštavali Židove u znak pokajanja za grijehe kojima su se ogriješili o Božji savez Zakona. Nakon svog uskrsnuća Isus je učenike uputio da i dalje krštavaju ljude, ali svrha tog krštenja trebala je biti drugačija. Stoga se kršćani danas krste kako bi pokazali da su svoj život odlučili posvetiti služenju Jehovi Bogu.

U tom prvom razdoblju Isusove službe i on i Ivan poučavali su i krštavali, premda su to činili svaki zasebno. Ali Ivanovi učenici postali su ljubomorni te su se počeli žaliti na Isusa: ‘Učitelju, eno, on krsti i svi idu k njemu.’

No Ivan nije bio ljubomoran, već se radovao Isusovom uspjehu, a želio je da se tome raduju i njegovi učenici. Zato ih je podsjetio: “Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Ja nisam Krist, nego sam poslan pred njim.’” Potom im je naveo upečatljivu usporedbu: “Tko ima nevjestu, mladoženja je. A prijatelj mladoženjin, kad stoji i sluša ga, silno se raduje zbog glasa mladoženjina. Tako se i ja radujem i radost je moja potpuna.”

Oko šest mjeseci prije toga Ivan Krstitelj se, kao mladoženjin prijatelj, radovao što je svojim učenicima mogao predstaviti Isusa. Neki od njih kasnije su postali pripadnici Kristove nebeske nevjeste, koju sačinjavaju kršćani pomazani svetim duhom. Ivan je htio da i učenici koji su tada bili s njim postanu Isusovi sljedbenici, jer je njegova uloga bila pripremiti put Kristu i pomoći mu da uspješno izvrši svoju službu. Ivan je objasnio: “On mora rasti, a ja se moram umanjivati.”

Jedan od prvih Isusovih učenika koji je bio i učenik Ivana Krstitelja, evanđelist Ivan, o Isusovom je porijeklu i njegovoj važnoj ulozi u spasenju ljudskog roda napisao: “Tko dolazi s neba, taj je iznad svih ostalih. (...) Otac ljubi Sina i sve je predao u ruke njegove. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu.”

Nedugo nakon što je Ivan Krstitelj govorio o tome da će njegova uloga biti sve manja uhvatio ga je kralj Herod i bacio ga u zatvor. Herod se bio oženio Herodijadom, ženom svog brata Filipa, a Ivan je javno raskrinkao njegovo neispravno postupanje. Zato ga je Herod odlučio zatvoriti. Kad je Isus čuo da je Ivan zatočen, otišao je sa svojim učenicima iz Judeje u Galileju. Ivan 3:22–4:3; Djela apostolska 19:4; Matej 28:19; 2. Korinćanima 11:2; Marko 1:14; 6:17-20