PONOĆ je već bila prilično odmakla kad je u Getsemanski vrt došlo mnoštvo ljudi koje je predvodio Juda — vojnici, svećenički glavari, farizeji i mnogi drugi. Svećenici su Judi za izdaju Isusa platili 30 srebrnjaka.

Juda je očito, čim je napustio gornju sobu, otišao ravno k svećeničkim glavarima. Oni su odmah okupili svoje stražare i četu vojnika. Juda ih je možda najprije odveo u kuću gdje je s Isusom i ostalim apostolima proslavio Pashu. Kad je vidio da ih ondje više nema, s mnoštvom naoružanih ljudi koji su nosili baklje i svjetiljke izašao je iz grada i uputio se preko doline Kidrona prema Maslinskoj gori.

Juda je dobro znao gdje će naći svog Učitelja. Tijekom proteklog tjedna Isus je s apostolima svaki dan putovao od Betanije do Jeruzalema te je često s njima navraćao u Getsemanski vrt kako bi se ondje odmorili i u miru razgovarali. No kako su vojnici mogli u mraku, među maslinama, prepoznati Isusa kojeg možda nikad prije nisu vidjeli? Juda je s njima dogovorio znak. Rekao im je: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i odvedite pod stražom!”

Kad je sa svjetinom došao u vrt, ugledao je apostole i Isusa te otišao ravno k njemu. “Zdravo, učitelju!” rekao je i poljubio ga.

“Prijatelju, zašto si ovdje?” upitao ga je Isus. Potom je sam odgovorio na vlastito pitanje: “Zar poljupcem izdaješ Sina čovječjeg?” Rekavši to, istupio je pred svjetinu, tako da su ga pod svjetlom baklji i svjetiljki sada mogli vidjeti. Upitao ih je: “Koga tražite?”

“Isusa Nazarećanina”, odgovorili su mu.

“Ja sam taj”, odvratio je i hrabro stao pred njih. Ljude je zapanjila njegova odvažnost. Ne znajući što od njega mogu očekivati, ustuknuli su i popadali na zemlju.

“Rekao sam vam da sam ja taj”, smireno je nastavio. “Ako dakle mene tražite, pustite ove neka odu!” Kratko prije toga, dok su još bili u gornjoj sobi, Isus je u molitvi rekao svom Ocu da je sačuvao svoje vjerne apostole i da nijedan od njih nije propao osim “sina propasti”. Zato je sada, da bi se ispunile njegove riječi, zamolio svjetinu da pusti njegove učenike.

Kad su se vojnici sabrali i počeli vezati Isusa, apostoli su shvatili što se događa. “Gospodine, da udarimo mačem?” upitali su. Prije nego što je Isus stigao išta reći, Petar je izvukao jedan od dva mača što su ih bili ponijeli i njime udario Malha, roba velikog svećenika. Promašio mu je glavu, ali mu je odsjekao desno uho.

“Ostavite se toga! Dosta je!” umiješao se Isus. Potom je dotaknuo Malhovo uho i izliječio ga. Tada je pružio važnu pouku rekavši Petru: “Vrati mač svoj na mjesto njegovo, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti! Ili misliš da ne mogu zamoliti Oca svojega da mi ovog časa pošalje više od dvanaest legija anđela?”

Isus se nije opirao uhićenju. Rekao je: “Kako bi se onda ispunila Pisma da se tako mora dogoditi?” Još je dodao: “Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?” Da, bio je spreman potpuno se podložiti Božjoj volji!

Zatim se obratio mnoštvu: “Zar ste kao na razbojnika izašli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Svaki dan sjedio sam u hramu i poučavao i niste me uhvatili. A sve se ovo dogodilo da bi se ispunila Pisma proročka.”

Nato su ga židovski stražari i vojnici sa svojim tisućnikom uhvatili i svezali. Vidjevši to, apostoli su ostavili Isusa i pobjegli. Međutim jedan je mladić — možda učenik Marko — ostao ondje među mnoštvom. Moguće je da se nalazio u kući u kojoj je Isus proslavio Pashu, pa je odande slijedio svjetinu. No ljudi su ga ubrzo prepoznali i pokušali uhvatiti. On im je izmaknuo, ali je u bijegu ostavio za sobom svoju lanenu haljinu. Matej 26:47-56; Marko 14:43-52; Luka 22:47-53; Ivan 17:12; 18:3-12