IAKO su ga Židovi pokušali kamenovati, Isus je ostao u Jeruzalemu. Kad je jedne subote sa svojim učenicima prolazio gradom, ugledao je čovjeka koji je bio slijep od rođenja. Učenici su Isusa upitali: “Učitelju, tko je sagriješio, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?”

Oni su možda, kao i neki rabini, vjerovali da dijete može griješiti još dok je u majčinoj utrobi. No Isus im je odgovorio: “Niti je sagriješio ovaj čovjek niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju Božja djela.” Taj čovjek nije bio slijep zbog nekog grijeha koji je počinio, a niti zbog grijeha svojih roditelja. Grijeh prvog čovjeka Adama doveo je do toga da svi ljudi postanu nesavršeni, podložni bolestima i tjelesnim nedostacima kao što je urođena sljepoća. Stanje tog čovjeka pružilo je Isusu priliku da učini čudo i da se tako na njemu očituju Božja djela.

Isus je istaknuo koliko je važno i hitno činiti ta djela, rekavši: “Dok je još dan, moramo raditi djela onoga koji me poslao. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam u svijetu, ja sam svjetlo svijeta.” Znao je da će uskoro umrijeti i zaći u tamu groba u kojem više ništa neće moći činiti. No sve do tog trenutka bio je svjetlo svijeta.

Nakon što je to rekao, pljunuo je na tlo i od sline napravio blato. Potom ga je stavio prosjaku na oči i kazao mu: “Idi, operi se u jezercu Siloamu!” On ga je poslušao i odmah je progledao! Mora da je bio presretan što je prvi put u životu mogao vidjeti!

Njegovi susjedi i drugi koji su ga poznavali bili su u čudu. “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” upitali su. “To je taj”, govorili su jedni. No drugi nisu u to povjerovali, pa su tvrdili: “Nije, nego mu je sličan.” A čovjek je govorio: “Ja sam taj.”

“Kako su ti se otvorile oči?” željeli su znati.

“Čovjek koji se zove Isus napravio je blato, namazao mi oči i rekao: ‘Idi na Siloam i operi se!’ I tako sam otišao, oprao se i progledao.”

“Gdje je on?” pitali su ga.

“Ne znam”, odgovorio je.

Tada su ga odveli svojim vjerskim vođama, farizejima. Oni su ga također stali ispitivati kako je progledao. “Stavio mi je blato na oči i ja sam se oprao i sad vidim”, objasnio im je.

Farizeji su se trebali radovati što je prosjak bio izliječen. No oni su umjesto toga počeli optuživati Isusa: “Taj čovjek nije od Boga.” Zašto su to tvrdili? “Jer ne drži subotu”, rekli su. No drugi farizeji pitali su se: “Kako može čovjek koji je grešnik činiti takva čuda?” Tako je među njima došlo do podjele.

Stoga su prosjaka upitali: “Što ti kažeš o tom čovjeku, koji ti je otvorio oči?”

“Prorok je”, odgovorio je.

No farizeji u to nisu željeli vjerovati. Bili su uvjereni da Isus i taj čovjek imaju neki tajni dogovor kako bi obmanuli ljude. Stoga su, da bi riješili taj problem, pozvali prosjakove roditelje da ih ispitaju. Ivan 8:59; 9:1-18