DOK su Isus, Petar, Jakov i Ivan bili na gori, vjerojatno na nekom ogranku Hermona, ostali su se učenici našli u nezgodnoj situaciji. Kad se Isus vratio, odmah je vidio da nešto nije u redu. Mnoštvo ljudi okupilo se oko njegovih učenika, a pismoznanci su se prepirali s njima. Ugledavši Isusa, ljudi su se iznenadili i pohrlili pozdraviti ga. “O čemu se prepirete s njima?” upitao je Isus.

Tada je iz mnoštva izašao jedan čovjek te je kleknuo pred njega i ispričao mu: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina jer je opsjednut duhom zbog kojeg ne može govoriti. Gdje god ga uhvati, tresne ga o zemlju, a on se pjeni, škripi zubima i gubi snagu. I rekao sam učenicima tvojim da ga istjeraju, ali nisu mogli.”

Pismoznanci su vjerojatno likovali zbog neuspjeha Isusovih učenika i možda su im se rugali dok su ovi pokušavali izliječiti dječaka. Baš tada stigao je Isus. “O bezvjerni naraštaju!” rekao je. “Dokle moram ostati s vama? Dokle vas moram podnositi?”

Te je riječi očito uputio svima koji su bili ondje, no zasigurno je prvenstveno mislio na pismoznance koji su se prepirali s njegovim učenicima. Potom je rekao: “Dovedite dječaka k meni!” Kad su ga doveli k Isusu, demon što je bio u njemu oborio ga je na zemlju i bacio u strašan grč. Dječak se stao valjati i pjeniti.

“Koliko mu se dugo to događa?” upitao je Isus.

“Odmalena”, odgovorio je otac. “I često ga baca i u vatru i u vodu da ga ubije.” Zatim je usrdno zamolio Isusa: “Ako možeš što učiniti, smiluj nam se i pomozi nam!”

Taj je čovjek možda godinama tražio nekoga tko bi mu mogao pomoći. A sada kad Isusovi učenici nisu uspjeli istjerati demona obuzeo ga je očaj. Isus je vidio da mu je silno potrebna utjeha. Osvrnuvši se na njegove riječi, ohrabrio ga je: “Kazao si: ‘Ako možeš’! Pa sve je moguće onome tko vjeruje!”

“Vjerujem!” odmah je povikao otac. “Ali pomozi mi da imam više vjere!”

Primijetivši da narod hrli k njima, Isus je demona prekorio: “Duše koji ga činiš nijemim i gluhim, zapovijedam ti, izađi iz njega i više u njega ne ulazi!” Dok je demon izlazio iz njega, dječak je vikao i dugo se grčio. Potom je ostao nepomično ležati na zemlji, pa je većina ljudi počela govoriti da je mrtav. Ali Isus ga je uzeo za ruku i on je ustao.

Kad je Isus ranije bio poslao učenike da propovijedaju, oni su istjerivali demone. Zato su ga sada, nakon što su ušli u kuću, nasamo upitali: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”

Isus im je dao do znanja da nisu imali dovoljno vjere, rekavši: “Ova se vrsta ničim ne može istjerati osim molitvom.” Očito je bila potrebna svojevrsna priprema da bi se moglo istjerati tog naročito moćnog demona. To je zahtijevalo čvrstu vjeru te molitvu za Božju snagu i pomoć.

Isus je nastavio: “Zaista, kažem vam, ako je vaša vjera velika samo kao zrno gorušice, reći ćete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde tamo’, i premjestit će se. I ništa vam neće biti nemoguće.” Vjera ima doista veliku moć!

Prepreke i poteškoće koje nas priječe da napredujemo u Jehovinoj službi mogu se doimati goleme i nesavladive poput doslovne gore. Ipak, Isusove riječi pokazuju da će naša vjera rasti i postati snažna budemo li je u srcu razvijali te je poput biljke “zalijevali” i “njegovali”. Tada nam niti jedan problem, čak i ako je velik poput gore, neće biti nemoguće svladati. Marko 9:14-29; Matej 17:19, 20; Luka 9:37-43