POSLJEDNJEG, sedmog dana Blagdana sjenica Isus je poučavao u dijelu hrama koji se nazivao “riznica”. Riznica je vjerojatno bila smještena u Dvorištu za žene, gdje su se nalazile posude za priloge.

U tom je dijelu hrama tijekom blagdana svake večeri bila upriličena posebno svečana rasvjeta. Gorjela su četiri golema svijećnjaka, a svaki je imao po četiri velika spremnika za ulje. Ti su svijećnjaci, s ukupno 16 spremnika, tako jako svijetlili da su noću osvjetljavali čitavu okolicu. Stoga su Isusove riječi ljude vjerojatno podsjetile na taj prizor. “Ja sam svjetlo svijeta”, kazao im je. “Tko za mnom ide, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.”

No farizeji su mu prigovorili: “Ti svjedočiš sam o sebi, svjedočanstvo tvoje nije istinito.”

“Ako i svjedočim sam o sebi”, odvratio im je Isus, “svjedočanstvo je moje istinito, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle sam došao i kamo idem.” Potom je dodao: “Ja sam onaj koji svjedoči o sebi, a i Otac koji me poslao svjedoči o meni.”

“Gdje je tvoj Otac?” željeli su znati farizeji.

“Vi ne poznajete ni mene ni Oca mojega”, odgovorio im je. “Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega.” Iako su farizeji još uvijek željeli uhvatiti Isusa, nitko nije dignuo ruku na njega.

“Ja odlazim”, ponovno je rekao Isus. “Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći.”

Zbunjeni time, Židovi su rekli: “Da se neće ubiti, jer govori: ‘Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći’?”

“Vi ste odozdo, a ja sam odozgo”, objasnio im je Isus. “Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.” Potom je dodao: “Ako ne vjerujete da sam ja ono što kažem da jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”

Isus je, dakako, govorio o svom prijašnjem životu na nebu i o svojoj ulozi obećanog Mesije, odnosno Krista. Tada su ga oni, vjerojatno s izrazitim prezirom, upitali: “Tko si ti?”

Vidjevši da ga unatoč svemu ne žele prihvatiti, Isus je rekao: “Zašto vam uopće i govorim?” No ipak je nastavio: “Onaj koji me poslao govori istinu, i što sam čuo od njega, to govorim u svijetu.” Zatim im je objasnio: “Kad jednom podignete Sina čovječjega, tada ćete znati da sam ja ono što kažem da jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me Otac naučio. Onaj koji me poslao sa mnom je. Nije me ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.”

Kad su to čuli, mnogi su povjerovali u njega. Njima je Isus rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”

“Mi smo potomstvo Abrahamovo”, odmah su mu uzvratili protivnici, “i nikada nismo nikome robovali. Kako ti kažeš: ‘Postat ćete slobodni’?”

Premda su Židovi često bili pod vlašću stranih sila, vladare koji bi ih pokorili nisu priznavali za svoje gospodare. Nisu dopuštali da ih itko naziva robovima. Ali Isus im je dao do znanja da ipak jesu robovi. U kom smislu? Objasnio im je: “Zaista, zaista, kažem vam, svatko tko čini grijeh, rob je grijeha.”

Židovi koji nisu htjeli priznati da su robovi grijeha bili su u opasnosti. “Rob ne ostaje u kući zauvijek”, kazao je Isus, “ali sin ostaje zauvijek.” Rob nije imao pravo na nasljedstvo, a obitelj ga je mogla u bilo kojem trenutku otpustiti. Jedino bi sin koji je rođen u obitelji ili ga je obitelj usvojila ostao u njoj “zauvijek”, odnosno do kraja svog života.

“Dakle, ako vas Sin oslobodi”, nastavio je Isus, “doista ćete biti slobodni.” Stoga je istina koja oslobađa ljude zapravo istina o Božjem Sinu, Isusu Kristu. Jedino putem žrtve koju je on kao savršen čovjek dao ljudi mogu biti oslobođeni grijeha i smrti. Ivan 8:12-36