U DEKAPOLISU, gdje su većinom živjeli ne-Židovi, k Isusu je došlo mnoštvo ljudi. Mnogi su prevalili dalek put kako bi slušali njegove propovijedi i bili izliječeni od svojih bolesti. Sa sobom su ponijeli koševe u kojima su običavali nositi hranu i ostale stvari kad bi putovali neznabožačkim krajevima.

Nakon nekog vremena Isus je pozvao svoje učenike te im rekao: “Žao mi je naroda, jer već su tri dana kod mene, a nemaju što jesti. Ako ih gladne pošaljem kućama njihovim, klonut će na putu. A neki su od njih došli izdaleka.”

“Otkud bi tko na ovom pustom mjestu mogao te ljude nahraniti kruhom?” upitali su ga.

A Isus im je odvratio: “Koliko kruhova imate?”

“Sedam”, odgovorili su, “i nekoliko ribica.”

Tada je Isus rekao ljudima da posjedaju po zemlji. Zatim je uzeo kruhove i ribe, pomolio se Bogu, razlomio ih i počeo davati svojim učenicima, a oni su ih dijelili ljudima. Svi su jeli i nasitili se. Potom su ostacima hrane napunili čak sedam koševa, iako je jelo oko 4 000 muškaraca te mnogo žena i djece!

Na koncu je Isus otpustio mnoštvo, ušao s učenicima u lađu i otišao na zapadnu obalu Galilejskog mora. Ondje su mu pristupili farizeji, ovaj put zajedno sa saducejima, pripadnicima jedne utjecajne vjerske sljedbe. U namjeri da ga iskušaju, zatražili su da im pokaže znak s neba.

Znajući što namjeravaju, Isus je odvratio: “Kad padne večer, imate običaj reći: ‘Bit će lijepo vrijeme, jer je nebo crveno.’ A ujutro kažete: ‘Danas će biti hladno i kišovito vrijeme, jer je nebo crveno, ali tmurno.’ Znate tumačiti izgled neba, ali znakove vremenâ ne možete protumačiti.”

Potom ih je Isus nazvao zlim i preljubničkim naraštajem te im je kazao isto što je farizejima već jednom prilikom bio rekao — da im se neće dati drugi znak osim znaka proroka Jone. Nakon toga su on i učenici ušli u lađu i uputili se prema Betsaidi, na sjeveroistočnu obalu Galilejskog mora. Učenici su putem shvatili da su zaboravili ponijeti više kruha. Imali su samo jedan kruh.

Razmišljajući o nedavnom susretu s farizejima i saducejima koji su bili pristaše Heroda, Isus je učenike upozorio: “Budite oprezni, čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova!” Kad je spomenuo kvasac, učenici su očito pomislili da im Isus spočitava to što su zaboravili ponijeti kruha pa su počeli raspravljati o tome. Vidjevši da su ga krivo shvatili, Isus je rekao: “Zašto raspravljate o tome što nemate kruha?”

Kratko prije toga on je u dva navrata čudom nahranio tisuće ljudi, posljednji put možda samo dan ili dva ranije. Stoga im je trebalo biti jasno da on nije bio zabrinut zbog toga što nemaju kruha. Podsjetio ih je: “Zar se ne sjećate, kad sam ono razlomio pet kruhova za pet tisuća muškaraca, koliko ste košara punih ulomaka nakupili?”

“Dvanaest”, odgovorili su.

“A kad sam razlomio sedam za četiri tisuće muškaraca, koliko ste koševa punih ulomaka nakupili?”

“Sedam”, odvratili su.

“Zar još ne shvaćate?” upitao ih je. “Kako ne shvaćate da vam nisam govorio o kruhovima? Nego, čuvajte se kvasca farizejskoga i saducejskoga!”

Tada su učenici konačno shvatili što im želi reći. Kvasac, koji uzrokuje vrenje i dizanje tijesta, predočavao je iskvarenost. Stoga su učenici razumjeli da se Isus poslužio simbolikom i da ih želi upozoriti da se čuvaju “farizejskog i saducejskog učenja” koje bi ih moglo duhovno iskvariti. Marko 8:1-21; Matej 15:32–16:12