KAD je Isus u pratnji mnoštva stigao do Lazarove grobnice, pećine na čijem je otvoru ležao kamen, zapovjedio je: “Odmaknite kamen!”

Marta se usprotivila tome jer nije razumjela što Isus namjerava učiniti. “Gospodine”, rekla je, “sada već sigurno zaudara, jer je četvrti dan otkako je umro.”

Ali Isus ju je upitao: “Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?”

Tada su odmaknuli kamen. A Isus je podigao oči prema nebu i stao se moliti: “Oče, hvala ti što si me uslišio. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali rekao sam to zbog naroda koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.” Isus se naglas molio Bogu kako bi ljudi razumjeli da će pomoću njegove sile učiniti čudo. Zatim je na sav glas povikao: “Lazare, izađi!”

I on je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane zavojima, a lice pokriveno platnom. “Odmotajte ga i pustite neka ide!” rekao je Isus.

Kad su vidjeli to čudo, mnogi Židovi koji su došli utješiti Mariju i Martu povjerovali su u Isusa. No drugi su otišli farizejima i ispričali im što se dogodilo. Tada su farizeji i svećenički glavari odmah sazvali Sudbeno vijeće, židovski vrhovni sud.

Vijeće su sačinjavali veliki svećenik Kajfa i oni koji su prije njega izvršavali tu dužnost te farizeji, saduceji i svećenički glavari. Oni su negodovali: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga čuda. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega i Rimljani će doći i uzeti nam i naš hram i naš narod.”

Iako su vjerski vođe priznali da Isus “čini mnoga čuda”, bilo im je stalo samo do njihovog položaja i ugleda. A uskrsnuće Lazara bilo je naročito težak udarac saducejima jer oni nisu vjerovali u uskrsnuće.

Na koncu je Kajfa, koji je možda i sam bio saducej, rekao: “Ništa vi ne znate i ne shvaćate da je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod, nego da cijeli narod strada.”

Kao što je apostol Ivan kasnije napisao, on “to nije rekao sam od sebe”, nego ga je Bog potaknuo da to kaže. Kajfa je htio reći da Isusa treba pogubiti kako ne bi ugrožavao njihov položaj i autoritet, ali zapravo je “prorokovao da Isus treba umrijeti za narod, i ne samo za narod nego i zato da Božju djecu koja su rasijana skupi u jedno”. A upravo je to i bio Božji naum — da njegov Sin svojom smrću plati otkupninu za sve ljude.

Kajfa je uspio uvjeriti članove Sudbenog vijeća da skuju plan kako bi pogubili Isusa. No moguće je da je Isus od Nikodema, člana Sudbenog vijeća koji mu je bio naklonjen, saznao što namjeravaju, pa je otišao odande. Ivan 11:38-54