Idi na sadržaj

Idi na kazalo

27. POGLAVLJE

Matej postaje učenik

Matej postaje učenik

NEDUGO nakon što je u Kafarnaumu izliječio uzetog čovjeka, Isus je otišao na Galilejsko more. Ponovno je mnoštvo ljudi došlo k njemu i on ih je poučavao. Kad je prolazio pored mjesta gdje se sakupljao porez, ugledao je ondje poreznika Mateja, koji se zvao i Levi. “Pođi za mnom!” pozvao ga je Isus.

Mateju su vjerojatno već bila poznata Isusova učenja, kao i Petru, Andriji, Jakovu i Ivanu kad ih je Isus pozvao da mu se pridruže. Matej je također odmah prihvatio Isusov poziv. Ustao je, ostavio svoje poslove i pošao za njim.

Kasnije je u svom domu priredio veliku gozbu, možda zato da proslavi to što je postao Isusov sljedbenik. Osim Isusa i njegovih učenika na gozbi su bili i poreznici s kojima je Matej prije radio. Ostali Židovi prezirali su poreznike zato što su sakupljali porez u ime omražene rimske vlasti. Povrh toga često su iznuđivali od ljudi više novaca nego što je to porezni zakon propisivao.

Kad su vidjeli da je Isus s takvim ljudima na gozbi, farizeji su njegove učenike upitali: “Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?” Isus je čuo što su pitali, pa im je odgovorio: “Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu.’ Jer nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.”

Matej je očito pozvao poreznike u svoj dom kako bi slušali Isusa i duhovno ozdravili. Isus je razgovarao s njima jer im je želio pomoći da steknu dobar odnos s Bogom. On nije poput samopravednih farizeja prezirao takve osobe, nego je suosjećao s njima. Zapravo, bio je njihov duhovni liječnik.

Iskazujući milosrđe grešnicima Isus nije umanjivao težinu njihovih grijeha. Jednostavno je pokazao samilost kakvu je osjećao i prema ljudima koji su bili fizički bolesni. Naprimjer, gubavca koji ga je molio da ga izliječi Isus je suosjećajno dodirnuo i rekao mu: “Hoću, očisti se!” Pokazujmo i mi samilost onima koji su u nevolji, pomažući im naročito u duhovnom pogledu. Matej 8:3; 9:9-13; Marko 2:13-17; Luka 5:27-32