NAKON gotovo tri godine aktivne službe Isus je bio već vrlo poznat. Tisuće ljudi vidjele su njegova čuda, a glas o njegovim djelima proširio se čitavom zemljom. Stoga su ga ljudi koji su se okupili za Blagdan sjenica tražili u Jeruzalemu. Pitali su se: “Gdje je taj?”

O njemu su se vodile žustre rasprave. “On je dobar čovjek”, govorili su jedni. “Nije, nego zavodi narod”, tvrdili su drugi. Iako su tijekom prvih nekoliko dana blagdana mnogi u narodu potajno raspravljali o njemu, nitko nije imao hrabrosti javno stati na njegovu stranu jer su se svi bojali židovskih vođa.

Sredinom blagdana Isus je stigao u Jeruzalem. Otišao je u hram i počeo poučavati, a ljudi su se divili njegovom izvanrednom načinu poučavanja. Znajući da nije išao u rabinske škole, Židovi su se u čudu pitali: “Kako ovaj poznaje knjige kad nije pohađao škole?”

Isus im je objasnio: “Ono što naučavam nije moje, nego dolazi od onoga koji me poslao. Ako tko želi vršiti njegovu volju, on će znati je li to učenje od Boga ili ja govorim sam od sebe.” Sve što je Isus naučavao bilo je u skladu s Božjim zakonom. Stoga je trebalo biti očito da nije htio proslaviti sebe nego Boga. “Nije li vam Mojsije dao Zakon?” upitao je Isus. Zatim ih je prekorio, govoreći: “Nitko od vas nije poslušan Zakonu.”

“Zašto me želite ubiti?” upitao ih je.

Ljudi iz okupljenog mnoštva, vjerojatno oni koji su došli na proslavu blagdana, nisu ni slutili da netko želi ubiti Isusa. Bilo im je nezamislivo da bi itko želio nauditi tako divnom učitelju. Stoga su pomislili da s Isusom nešto nije u redu. “Opsjednut si demonom!” rekli su mu. “Tko te želi ubiti?”

Ti ljudi vjerojatno nisu znali da su židovski vođe Isusa htjeli ubiti. Oni su to pokušali godinu i pol ranije, kad je izliječio jednog čovjeka u subotu. Da bi istaknuo koliko je to bilo nerazumno, Isus je ljude u hramu upitao: “Ako se čovjeka obrezuje u subotu da se ne bi prekršio Mojsijev zakon, zašto se gnjevite na mene jer sam čovjeka ozdravio u subotu? Nemojte suditi po vanjštini, nego sudite pravednim sudom!”

No stanovnicima Jeruzalema bilo je poznato da vjerski vođe mrze Isusa. Oni su rekli: “Nije li to onaj kojega žele ubiti? A, evo, javno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu i poglavari zaista spoznali da je on Krist?” Potom su objasnili zašto ne vjeruju da je Isus Mesija, odnosno Krist: “Za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.”

Isus im je odgovorio: “Vi me poznajete i znate odakle sam. Ja nisam došao sam od sebe, nego doista postoji onaj koji me poslao, a vi ga ne poznajete. Ja ga poznajem, jer sam njegov zastupnik i on me poslao.” Otada su neki tražili priliku da ga uhvate, možda zato da ga bace u zatvor ili čak ubiju. Ali nisu u tome uspjeli jer još nije bilo vrijeme da umre.

Ipak, mnogi su povjerovali u njega, i to s pravom. Uostalom, Isus je hodao po vodi, utišao je olujne vjetrove i umirio razbješnjelo more, nahranio je tisuće ljudi sa svega nekoliko kruhova i riba, izliječio je mnoge bolesne — hrome, gubave, slijepe i gluhe — te je čak uskrsavao mrtve. Stoga su se ljudi pitali: “Zar će Krist, kad dođe, činiti više čuda nego što ih ovaj čini?”

Kad su farizeji čuli da narod tako govori o Isusu, oni i svećenički glavari poslali su stražare da ga uhvate. Ivan 7:11-32