NEKOLIKO dana nakon Lazarove smrti i pogreba Isus je napokon stigao u okolicu Betanije, sela koje je od Jeruzalema bilo udaljeno oko tri kilometra. Lazarove sestre Marija i Marta još su uvijek bile u velikoj tuzi, a mnogi ljudi došli su u njihov dom da ih tješe.

Kad je Marta saznala da Isus dolazi, brzo mu je otišla u susret, očito prije nego što je svojoj sestri stigla javiti tu vijest. Došavši k Isusu, ponovila je riječi koje su ona i njena sestra tijekom prethodna četiri dana zasigurno puno puta izgovorile: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.”

Međutim Marta se ipak nadala da bi Isus mogao učiniti nešto za njenog brata. Zato mu je rekla: “Znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.”

“Brat će tvoj ustati”, obećao joj je Isus.

Marta je mislila da Isus govori o uskrsnuću na Zemlji koje će uslijediti u budućnosti i kojem su se nadali Abraham i drugi Božji sluge. Zato je odvratila: “Znam da će ustati o uskrsnuću u posljednji dan.”

Ali Isus joj je pružio nadu da će odmah učiniti nešto što će odagnati njenu tugu. Rekao je: “Ja sam uskrsnuće i život.” Zatim ju je podsjetio da mu je Bog dao vlast nad smrću. “Tko vjeruje u mene”, objasnio je, “ako i umre, oživjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti.”

Time nije htio reći da ljudi vjerni Bogu koji su tada živjeli neće nikada umrijeti, nego da onaj tko pokazuje vjeru u njega može dobiti vječni život. Većina ljudi živjet će vječno nakon što uskrsnu “u posljednji dan”. A drugi vjerni Božji sluge preživjet će kraj ovog zlog svijeta pa će se na njima Isusove riječi i doslovno ispuniti. Oni doista nikada neće umrijeti! Nakon tih izvanrednih riječi Isus je Martu upitao: “Vjeruješ li to?”

“Da, Gospodine”, odgovorila je, “ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji treba doći u svijet.”

Marta se zatim požurila kući i svojoj sestri nasamo rekla: “Učitelj je ovdje i zove te.” Marija je odmah pošla k Isusu. Drugi su vidjeli kako odlazi, pa su pošli za njom misleći da ide do groba.

Ugledavši Isusa, Marija je pala pred njegove noge. “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro”, rekla mu je sva u suzama. Kad je vidio kako plače ona i drugi što su došli s njom, Isus je bio duboko dirnut. “Gdje ste ga položili?” upitao je.

“Gospodine, dođi i vidi!” odgovorili su.

Potom je i Isus zaplakao. Tada su Židovi rekli: “Pogledajte kako ga je ljubio!”

A neki su se sjetili da je Isus nekoliko mjeseci ranije, za vrijeme Blagdana sjenica, izliječio čovjeka slijepog od rođenja pa su upitali: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao spriječiti njegovu smrt?” Ivan 5:21; 6:40; 9:1-7; 11:17-37