DOŠAVŠI u krajeve Cezareje Filipove, Isus je ondje poučavao mnoštvo ljudi među kojima su bili i njegovi apostoli. Rekao im je nešto što ih je zapanjilo: “Zaista, kažem vam, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide Sina čovječjeg kako dolazi kao kralj.”

Učenici su se zacijelo pitali što je time htio reći. Otprilike tjedan dana kasnije on je s Petrom, Jakovom i Ivanom otišao na jednu visoku goru. Tada je vjerojatno već bila noć, budući da se učenicima spavalo. Dok se molio, Isus se pred njima preobrazio tako da mu je lice počelo sjati kao sunce, a haljine su mu postale bijele kao svjetlost.

Potom su se pojavili “Mojsije i Ilija” te su s Isusom počeli razgovarati “o njegovu odlasku koji se trebao dogoditi u Jeruzalemu”. “Odlazak” se po svemu sudeći odnosio na Isusovu smrt i uskrsnuće. Taj je razgovor jasno pokazao da njegova ponižavajuća smrt nije nešto što bi on trebao izbjeći, kao što je to Petar mislio.

Učenici su, sada već sasvim budni, s divljenjem pratili što se događa. Ta je vizija očito djelovala vrlo stvarno, pa se Petar uključio u razgovor i rekao: “Gospodine, dobro nam je ovdje. Ako želiš, podignut ću ovdje tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.”

Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je svijetao oblak iz kojeg su se začule riječi: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji. Njega slušajte!” Kad su to čuli, učenici su od straha pali ničice. No Isus im je rekao: “Ustanite, ne bojte se!” Nakon toga više nisu vidjeli nikoga osim njega.

Dok su se sutradan spuštali niz goru, Isus im je zapovjedio: “Nikome ne govorite o ovom viđenju dok Sin čovječji ne ustane iz mrtvih!” Učenike je počelo kopkati to što su u viziji vidjeli Iliju pa su Isusa upitali: “Zašto pismoznanci kažu da najprije mora doći Ilija?”

“Ilija je već došao i nisu ga prepoznali”, odgovorio im je. Naravno, govorio je o Ivanu Krstitelju, čiji je zadatak bio sličan Ilijinom. Kao što je Ilija pripremio put Elizeju, tako je i Ivan pripremio put Kristu.

Vizija preobraženja sigurno je ojačala i Isusa i njegove učenike. Bio je to nagovještaj njegove kraljevske slave. Učenici su takoreći vidjeli “Sina čovječjeg kako dolazi kao kralj” — upravo kao što im je on i obećao tjedan dana ranije. Nakon Isusove smrti Petar je napisao da su on i još neki bili “očevici Kristove veličanstvenosti” dok su s njim bili na svetoj gori.

Kad su farizeji tražili od Isusa dokaz da je on obećani Kralj kojeg je Bog izabrao, on im ga nije htio dati. Nasuprot tome, njegovi bliski učenici dobili su priliku vidjeti njegovo preobraženje i tako se uvjeriti da su proročanstva o Kraljevstvu istinita. Zato je Petar kasnije napisao: “Tako je proročanska riječ koju imamo još pouzdanija.” Matej 16:13, 28–17:13; Marko 9:1-13; Luka 9:27-37; 2. Petrova 1:16-19