U SINAGOGI u Kafarnaumu Isus je ljudima ponovno govorio o sebi kao o pravom kruhu s neba. To je očito bio nastavak rasprave koju je započeo s mnoštvom ljudi što su se vratili s istočne obale Galilejskog mora, gdje su jeli kruh i ribu koje im je na čudesan način pribavio.

U nastavku je objasnio: “Kruh koji ću ja dati tijelo je moje koje ću dati za život svijeta.” Samo dva proljeća ranije, 30. godine, Isus je Nikodemu rekao da je Bog iz velike ljubavi poslao svog Sina da spasi svijet, odnosno ljudski rod. Stoga je sada ljudima u sinagogi želio reći da svatko tko u prenesenom smislu jede njegovo tijelo, odnosno pokazuje vjeru u žrtvu koju je on ubrzo trebao prinijeti, može dobiti vječni život.

No te su Isusove riječi uznemirile ljude. “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?” pitali su se. Isus je želio da njegovi slušatelji shvate simboliku tih riječi. Stoga je, da bi to dodatno naglasio, rekao nešto što je još više sablaznilo one koji su njegove riječi shvatili doslovno.

“Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete krv njegovu”, upozorio ih je Isus, “nemate život u sebi. Tko se hrani tijelom mojim i pije krv moju, ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan, jer tijelo je moje prava hrana i krv je moja pravo piće. Tko se hrani tijelom mojim i pije krv moju, ostaje u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s njim.”

Da je Isus ovdje govorio o kanibalizmu, bilo bi to krajnje sablažnjivo. No, naravno, on nije svoje slušatelje poticao da doslovno jedu ljudsko meso ili piju krv. Budući da je znao da će uskoro kao savršen čovjek prinijeti svoje tijelo i krv na žrtvu, naprosto je htio istaknuti da svi koji žele dobiti vječni život moraju pokazivati vjeru u tu žrtvu. Međutim, čak se ni mnogi njegovi učenici nisu potrudili razumjeti što im je time htio reći, pa su zaprepašteno govorili: “Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?”

Znajući da mnogi od njih gunđaju, Isus je rekao: “Zar vas to sablažnjava? A što ako ugledate Sina čovječjeg kako uzlazi onamo gdje je prije bio? (...) Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. Ali ima nekih među vama koji ne vjeruju.”

Potom je nastavio: “Zato sam vam kazao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.’” Nakon toga mnogi su ga učenici napustili i nisu ga više slijedili. Tada se Isus obratio dvanaestorici apostola i upitao ih: “Hoćete li i vi otići?”

Petar je odgovorio: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života. Mi smo povjerovali i spoznali da si ti Svetac Božji.” Tim su riječima Petar i ostali apostoli pokazali da su istinski odani Kristu, premda možda nisu potpuno razumjeli učenje koje je tom prilikom iznio.

Iako je Isusu bilo drago čuti Petrov odgovor, rekao im je: “Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu? Ipak, jedan je od vas klevetnik.” Time je mislio na Judu Iskariota. Možda je Juda upravo tada počeo naginjati zlu, a Isus je to odmah, “od početka”, primijetio.

Isus je već bio razočarao ljude time što nije udovoljio njihovoj želji da ga postave za kralja, pa su se sada možda pitali: “Kako bi on mogao biti Mesija ako ne želi prihvatiti položaj koji Mesiji pripada?” Zasigurno je i to bilo jedno od pitanja koje je mučilo mnoge. Ivan 6:51-71; 3:16