KRATKO nakon što je Isus razgovarao s mnoštvom ljudi što se okupilo pred kućom farizeja, neki od njih ispričali su mu “o Galilejcima čiju je krv [rimski upravitelj Poncije] Pilat pomiješao s krvlju žrtava koje su prinosili”. Možda se radilo o Galilejcima koji su bili ubijeni kad je na tisuće Židova prosvjedovalo zato što je Pilat novcem iz hramske riznice sagradio akvedukt kako bi doveo vodu u Jeruzalem. Oni koji su mu to ispričali možda su smatrali da je ta tragedija bila kazna za zla djela koja su Galilejci učinili.

Međutim Isus je želio ispraviti njihovo gledište. “Mislite li da su ti Galilejci bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca jer su tako nastradali?” upitao ih je. Potom je odgovorio: “Nipošto, kažem vam.” Zatim se poslužio tim primjerom da bi ih upozorio: “Ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.”

U nastavku je spomenuo još jednu svima znanu tragičnu nesreću koja je također možda bila povezana s izgradnjom akvedukta. Upitao ih je: “Onih osamnaest na koje je pala kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći grešnici od svih ostalih ljudi koji žive u Jeruzalemu?” Ti ljudi nisu poginuli zbog svoje zloće, već zato što ih je snašlo “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji”, kao što je to često slučaj. Isus je zatim ponovno iskoristio priliku da ih upozori: “Ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.”

Potom im je ispričao jednu upečatljivu usporedbu: “Neki čovjek imao je u svom vinogradu zasađenu smokvu i došao je tražiti ploda na njoj, ali nije ga našao. I rekao je čovjeku koji je obrađivao vinograd: ‘Evo, već tri godine dolazim tražiti ploda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je! Zašto da zbog nje zemlja stoji beskorisna?’ On mu je nato rekao: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu, dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće donositi plod. A ako ne bude, posjeći ćeš je.’”

Više od tri godine Isus je nastojao pomoći židovskom narodu da stekne vjeru. No taj je trud urodio plodom samo kod nekoliko stotina onih koji su postali njegovi učenici. Tijekom četvrte godine svoje službe Isus je uložio dodatni napor te je, simbolično govoreći, ‘okopavao i gnojio’ židovski narod tako što je revno propovijedao i poučavao u Judeji i Pereji. No i to je bilo uzaludno! Narod se nije želio pokajati i zato ga je čekalo uništenje. Samo je mali dio njih povoljno reagirao.

Kratko nakon toga Isus je u subotu otišao poučavati u sinagogu. Ondje je vidio neku ženu opsjednutu demonom zbog kojeg je osamnaest godina bila zgrbljena. Isus joj se suosjećajno obratio govoreći: “Ženo, oslobođena si bolesti svoje!” Zatim je položio ruke na nju, a ona se odmah uspravila i počela slaviti Boga.

Međutim predstojnik sinagoge se razljutio. “Šest je dana u koje treba raditi”, prigovorio je. “U te dane dakle dolazite i liječite se, a ne na dan subotnji.” Time je zapravo priznao da Isus ima moć liječiti, no osudio je ljude jer su dolazili da ih liječi u subotu!

“Licemjeri”, odvratio je Isus, “ne odvezuje li svatko od vas u subotu svog bika ili magarca od jasala i odvodi ga napojiti? Nije li onda ovu kćer Abrahamovu, koju je Sotona, evo, već osamnaest godina držao svezanu, trebalo osloboditi tih okova na dan subotnji?”

Kad su to čuli, Isusovi su se protivnici posramili. Za razliku od njih, narod se radovao svim divnim djelima koja je učinio. Na koncu je Isus ponovio dvije proročanske usporedbe o Božjem Kraljevstvu koje je već ispričao godinu dana ranije dok je na Galilejskom moru propovijedao s lađe. Luka 13:1-21; Propovjednik 9:11; Matej 13:31-33