ISUS je došao u Jeruzalem kako bi prisustvovao Blagdanu posvećenja, ili Hanuki, kojim se slavilo ponovno posvećenje jeruzalemskog hrama Jehovi. Oko 200 godina ranije, 168. prije nove ere, Antioh IV. Epifan osvojio je Jeruzalem i oskvrnuo hram i žrtvenik. Međutim tri godine poslije toga Židovi su ponovno osvojili Jeruzalem i posvetili hram. Nakon toga se u spomen na taj događaj svake godine slavio blagdan.

Blagdan posvećenja održavao se 25. kisleva, židovskog mjeseca koji prema našem kalendaru odgovara drugoj polovini studenog i prvoj polovini prosinca. Stoga je tek nešto više od 100 dana dijelilo Isusa od iznimno značajne Pashe 33. godine. Budući da je to bilo hladno doba godine, apostol Ivan napisao je da je bila zima.

Isus je ispričao usporedbu u kojoj je govorio o tri ovčinjaka i o sebi kao Dobrom Pastiru. Prvi ovčinjak koji je spomenuo jest savez Mojsijevog zakona. Taj je Zakon služio kao “ograda” koja je Židove odvajala od iskvarenih običaja drugih naroda koji nisu bili u tom posebnom savezu s Bogom. Isus je objasnio: “Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se penje negdje drugdje, taj je lopov i pljačkaš. A onaj koji na vrata ulazi pastir je ovaca.”

Bilo je i drugih koji su tvrdili da su Mesija, odnosno Krist, ali nitko od njih nije bio pravi pastir o kojem je Isus u nastavku rekao: “Njemu vratar otvara i ovce slušaju glas njegov. On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih. (...) A za strancem neće ići, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas stranaca.”

“Vratar” prvog ovčinjaka bio je Ivan Krstitelj. On je kao vratar Isusu “otvorio” tako što ga je predstavio simboličnim ovcama koje je Isus trebao izvesti na pašu. Ovce koje je “zvao po imenu” i “izvodio na pašu” Isus je s vremenom primio u jedan drugi ovčinjak. Objasnio je: “Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata ovcama”, odnosno vrata novog ovčinjaka. Kad je sa svojim učenicima uspostavio novi savez i na Pedesetnicu 33. godine s neba izlio na njih sveti duh, primio ih je u taj novi ovčinjak.

Opisujući detaljnije svoju ulogu, Isus je rekao: ‘Ja sam vrata. Tko uđe kroz mene, bit će spašen. Ulazit će i izlaziti i naći će pašu. Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I svoj život polažem za ovce.’

Kratko prije toga Isus je svoje sljedbenike utješio rekavši: “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.” To malo stado, u kojem ukupno ima 144 000 “ovaca”, ulazi u novi, drugi ovčinjak. Međutim Isus je dalje rekao: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.”

Budući da “druge ovce” nisu “iz ovog tora”, očito mora postojati još jedan, treći ovčinjak. Ovce iz ta posljednja dva ovčinjaka, ili tora, očekuje drugačija budućnost — “malo stado” vladat će s Kristom na nebu, a “druge ovce” živjet će u raju na Zemlji. No, iako se nalaze u dva tora, one nisu ljubomorne jedne na druge niti su razjedinjene, jer je sam Isus rekao da će biti “jedno stado s jednim pastirom”.

Dobri Pastir, Isus Krist, spremno je dao svoj život za ovce iz oba ovčinjaka. “Ja ga sam od sebe polažem”, kazao je. “Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga primiti. Takvu sam zapovijed primio od Oca svojega.” Kad je Isus to rekao, među Židovima je došlo do podjele.

Mnogi ljudi iz mnoštva govorili su: “Opsjednut je demonom i luduje. Zašto ga slušate?” No drugi su rekli: “To nisu riječi opsjednutog čovjeka.” Zatim su dodali: “Zar demon može slijepima otvoriti oči?” vjerojatno misleći na čovjeka slijepog od rođenja kojeg je Isus nekoliko mjeseci ranije izliječio. Ivan 10:1-22; 9:1-7; Luka 12:32; Otkrivenje 14:1, 3; 21:3, 4; Psalam 37:29