APOSTOLI su od straha napustili Isusa i pobjegli iz Getsemanskog vrta. Međutim Petar i Ivan u jednom su trenutku prestali bježati te su odlučili krenuti za Isusom. Možda su ga sustigli dok ga je svjetina vodila k Ani. Kad ga je Ana poslao velikom svećeniku Kajfi, Petar i Ivan slijedili su ga sa sigurne udaljenosti. S jedne strane bojali su se za vlastiti život, a istovremeno ih je očito jako brinulo što će se dogoditi s njihovim Učiteljem.

Kad su stigli do velike Kajfine kuće, Ivan je uspio ući u dvorište jer je bio poznat velikom svećeniku, a Petar je ostao ispred ulaznih vrata. Ivan se ubrzo vratio i razgovarao s vrataricom, koja je zatim dopustila Petru da uđe.

Vani je bilo jako hladno, pa su sluge i stražari velikog svećenika naložili vatru. Čekajući ishod Isusovog suđenja, Petar im se pridružio kako bi se ugrijao. Kad je vratarica na svjetlu vatre bolje promotrila Petra, uzviknula je: “I ti si bio s Isusom Galilejcem!”

Vidjevši da su ga prepoznali, on se prepao, pa je pred svima zanijekao da poznaje Isusa. “Niti ga znam niti razumijem što govoriš!” branio se.

Potom je izašao na trijem. Ondje ga je zapazila jedna druga djevojka, pa je prisutnima rekla: “Ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom!” On je to opet porekao, zaklinjući se: “Ne poznajem tog čovjeka!”

No i dalje je ostao u dvorištu nastojeći što manje pažnje skretati na sebe. Možda je u te rane jutarnje sate Petar iznenada začuo pijetla koji je zapjevao. Za to vrijeme trajalo je Isusovo suđenje koje se vjerojatno održavalo u prostoriji na katu što je gledala na dvorište. Petar i drugi koji su bili u dvorištu nesumnjivo su promatrali kako različiti svjedoci dolaze i odlaze.

Kad je prošlo oko sat vremena otkako su Petra posljednji put prepoznali kao Isusovog učenika, pristupili su mu neki ljudi koji su stajali u blizini i rekli: “Doista, i ti si jedan od njih! Odaje te tvoje narječje!” Među njima je bio i rođak Malha, roba kojem je Petar odsjekao uho. On ga je upitao: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?”

“Ne poznajem tog čovjeka!” žustro je odgovorio Petar. Ustvari, čak se počeo kleti i zaklinjati ne bi li ih uvjerio da su u krivu i da im govori istinu.

Čim se Petar i treći put odrekao Isusa, pijetao je ponovno zapjevao. U tom se trenutku Isus, koji je vjerojatno izašao na balkon iznad dvorišta, okrenuo i pogledao Petra. On se istog časa sjetio onoga što mu je Isus nekoliko sati ranije rekao: “Prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me se odreći.” Shvativši što je učinio, Petar je izašao van i shrvan tugom gorko zaplakao.

Kako se to moglo dogoditi? Kako se Petar, koji je bio toliko siguran u sebe, mogao u istoj noći tri puta odreći svog Učitelja? Očito je bio zatečen cijelom tom situacijom. Ljudi su izvrtali činjenice i prikazivali Isusa kao opakog zločinca. Dobro su nazivali zlom, a nedužnog su čovjeka proglasili krivim. Našavši se iznenada pod velikim pritiskom, Petar je počeo gubiti tlo pod nogama. Nažalost, strah od čovjeka posve je ovladao njime pa nije imao snage postupiti ispravno i ostati odan Isusu. Nemojmo nikada dopustiti da se takvo što dogodi i nama! Matej 26:57, 58, 69-75; Marko 14:30, 53, 54, 66-72; Luka 22:54-62; Ivan 18:15-18, 25-27