NAROD je očito saznao da je Isus objedovao u kući farizeja. Zato se na tisuće njih skupilo ispred kuće i dočekalo ga kad je izašao. Za razliku od farizeja koji su se protivili Isusu i samo priželjkivali da kaže nešto za što bi ga mogli optužiti, narod ga je rado slušao i cijenio je njegove pouke.

Obraćajući se najprije svojim učenicima, Isus je rekao: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.” Cijeli farizejski vjerski sustav bio je prožet licemjerjem, što je jasno došlo do izražaja tijekom objeda kojem je Isus ranije prisustvovao. Premda su farizeji pod krinkom pobožnosti možda uspjeli prikriti svoju zloću, Isus je rekao da će ona ipak biti razotkrivena. “Ništa nije sakriveno”, objasnio je, “što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.”

Potom je ponovio ohrabrujuće riječi koje je bio uputio dvanaestorici kad ih je poslao da propovijedaju po Galileji: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga ne mogu više ništa učiniti.” Zajamčio je svojim sljedbenicima da ih Bog sigurno neće zaboraviti jer ne zaboravlja niti jednog jedinog vrapca. Rekao im je: “Kad vas dovedu na saslušanje i pred poglavarstva i vlasti, (...) sveti duh će vas u tom času poučiti što trebate reći.”

Tada mu je neki čovjek iz mnoštva rekao: “Učitelju, reci bratu mojemu da sa mnom podijeli nasljedstvo!” Mojsijev je zakon propisivao da prvorođeni sin treba dobiti dvostruki dio nasljedstva, pa stoga nije bilo razloga da se o tome raspravlja. Očito je taj čovjek htio više od onoga što mu je po zakonu pripadalo.

Isus se s pravom nije htio miješati u to. “Čovječe, tko je mene postavio da sudim ili dijelim među vama?” upitao ga je. Potom je mnoštvu uputio vrlo važan savjet: “Budite oprezni, čuvajte se svake lakomosti, jer čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje.” Da, koliko god bogatstva čovjek stekao u životu, na koncu će umrijeti i sve to ostaviti za sobom. Da bi istaknuo tu činjenicu i ukazao na to koliko su nerazumni oni koji ne stječu dobro ime pred Bogom, Isus je ispričao jednu usporedbu:

“Nekom bogatom čovjeku dobro je rodila zemlja, pa je razmišljao u sebi: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti ljetinu svoju.’ I rekao je: ‘Ovako ću učiniti: srušit ću žitnice svoje i sagraditi veće, pa ću ondje skupiti sve žito svoje i sva dobra svoja. I reći ću sebi: “Imaš mnoga dobra u zalihi za mnoge godine. Počivaj, jedi, pij i uživaj!”’ Ali Bog mu je rekao: ‘Bezumniče, ove noći tražit će se život tvoj od tebe. Tko će onda imati ono što si skupio?’”

Isus je usporedbu zaključio riječima: “Tako biva onome tko skuplja blago za sebe, a nije bogat pred Bogom.” Iako njegovi učenici možda nisu upali u tu zamku, odnosno nisu nerazumno gomilali bogatstvo, lako im se moglo dogoditi da ih brige svakodnevnog života odvrate od svesrdne službe Jehovi. Zato je Isus iskoristio priliku da ponovi savjet koji im je već bio dao oko godinu i pol ranije u Propovijedi na gori. Obraćajući se svojim učenicima, rekao je:

‘Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život svoj, što ćete jesti, ili za tijelo svoje, što ćete obući. Promotrite kako gavrani ne siju niti žanju, nemaju spremišta niti žitnica, a ipak ih Bog hrani. Promotrite ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu, ali kažem vam, ni Salamun u svoj slavi svojoj nije bio odjeven kao jedan od njih.’

Potom je nastavio: “Zato ne tražite što ćete jesti i što ćete piti i ne budite zabrinuti! Jer svim tim zaokupljeni su neznabošci ovoga svijeta, ali Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a ovo će vam se dodati!”

Te Isusove riječi naročito su važne za one koji se nađu u financijskim poteškoćama. Netko tko je pretjerano zabrinut za svoje materijalne potrebe i zbog toga počne posustajati u duhovnim aktivnostima zapravo nema dovoljno vjere u to da se Bog može pobrinuti za svoje sluge. Luka 12:1-31; 5. Mojsijeva 21:17