NAKON što je istaknuo vrijednu ulogu Ivana Krstitelja, Isus je počeo govoriti o jednoj posve drugačijoj temi — o ponosnim i prevrtljivim ljudima koji su ga okruživali. “Ovaj naraštaj”, rekao je, “nalik je djeci što sjede i igraju se na trgovima, pa dovikuju jedni drugima: ‘Svirali smo vam frulu, ali niste plesali. Naricali smo, ali niste se udarali u prsa kao da tugujete.’”

Što je Isus time htio reći? Objasnio je: “Došao je Ivan, koji nije ni jeo ni pio, a ipak se govori: ‘Demon je u njemu.’ Došao je Sin čovječji, koji jede i pije, a opet se govori: ‘Gle izjelice i pijanice, prijatelja poreznika i grešnika!’”

Doista, ljudima je nemoguće ugoditi, nikad nisu zadovoljni. Ivan je kao nazirej živio vrlo jednostavnim životom te se odricao mnogih užitaka, u skladu s anđelovim uputama da “ne smije piti vina ni opojnog pića”. No ljudi su govorili da je opsjednut demonom. S druge strane, Isus nije živio asketskim životom, već kao i svi drugi ljudi, a optuživali su ga za neumjerenost.

Narodu je uistinu bilo teško udovoljiti! Ponašali su se poput djece koja se ne žele igrati s drugom djecom — niti plesati kad ona sviraju niti tugovati kad ona nariču. No Isus je rekao: “Mudrost opravdavaju djela njezina.” Da, Ivanova i Isusova djela jasno su pokazala da su optužbe protiv njih bile posve neutemeljene.

Isus je potom poimence osudio tri grada u kojima je učinio najviše čuda — Korozain, Betsaidu i Kafarnaum. Da je ta čuda učinio u Tiru i Sidonu, rekao je, Feničani bi se pokajali u kostrijeti i pepelu. Za Kafarnaum, koji mu je služio kao svojevrsno sjedište tijekom tog razdoblja njegove službe, kazao je: “Lakše će biti zemlji sodomskoj u Sudnji dan nego gradu ovome.”

Zatim je stao slaviti svog nebeskog Oca zato što je od mudrih i umnih sakrio dragocjene duhovne istine, a otkrio ih je ljudima koji su ponizni poput male djece.

Na koncu je ljudima uputio vrlo dirljiv poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i naći ćete okrepu za duše svoje! Jer jaram je moj ugodan i teret je moj lak.”

Na koji je način Isus pružio okrepu ljudima? Tako što ih je oslobodio tegobnih običaja kojima su ih njihovi vjerski vođe opteretili, naprimjer strogih pravila o držanju subote. Isto tako donio je olakšanje onima koji su trpjeli pod jarmom okrutnih vlasti i onima koje je savjest opterećivala zbog grijeha koje su učinili. Pokazao im je kako im grijesi mogu biti oprošteni i kako mogu razviti blizak odnos s Bogom.

Što znači prihvatiti Isusov ugodan jaram? To znači potpuno se predati našem suosjećajnom i milosrdnom nebeskom Ocu i služiti mu. A uzeti lak teret koji Isus nudi onima koji dođu k njemu znači udovoljiti preduvjetima koje je Bog postavio za sve koji žele dobiti život. Ti preduvjeti zapravo su njegove zapovijedi zapisane u Bibliji, koje nije teško izvršavati. Matej 11:16-30; Luka 1:15; 7:31-35; 1. Ivanova 5:3