U VRIJEME Blagdana posvećenja Isus je bio u jeruzalemskom hramu. Kako je bila zima, hodao je natkrivenim hodnikom koji se protezao uzduž hrama, a nazivao se Salamunov trijem. Ondje su ga okružili Židovi i rekli mu: “Dokle ćeš nam duše držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!”

“Rekao sam vam”, odgovorio im je, “ali ne vjerujete.” Isus im nije izravno rekao da je Krist, kao što je ranije bio rekao Samarićanki kod zdenca, ali ipak im je otkrio tko je kad je objasnio da je došao “odozgo” i da je postojao prije Abrahama.

Međutim htio je da ljudi sami dođu do zaključka da je on Krist tako da njegova djela usporede s onim što je o Kristu bilo prorečeno u Bibliji. Zato je ranije svojim učenicima zabranio da ikome kažu da je on Krist. A iz istog je razloga i tim neprijateljski raspoloženim Židovima rekao: “Djela koja ja činim u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni. Ali vi ne vjerujete.”

Zašto nisu vjerovali? Jesu li imali premalo dokaza da je Isus doista Krist? Nisu. On sam objasnio je zašto mu ne vjeruju: “Niste od mojih ovaca. Moje ovce slušaju glas moj, ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život te nikada neće propasti i nitko ih neće ugrabiti iz ruke moje. Ono što mi je Otac moj dao veće je od svega drugoga. I nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.”

Potom je opisao prisan odnos koji vlada između njega i Oca. Rekao je: “Ja i Otac jedno smo.” Budući da je Isus bio na Zemlji, a njegov Otac na nebu, očito je da nije htio reći da su on i Otac doslovno jedna osoba, već da su jedinstveni i da imaju potpuno iste namjere.

No Židovi su se razljutili kad su to čuli, pa su pograbili kamenje da ga njime ubiju, kao što su to i ranije učinili tijekom Blagdana sjenica. Hrabro se suočivši sa svojim neprijateljima koji su željeli njegovu smrt, Isus im je rekao: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela Očeva. Za koje me od tih djela kamenujete?”

“Ne kamenujemo te zbog dobrog djela”, odgovorili su, “nego zbog hule, zato što se ti, premda si čovjek, praviš bogom.” Zašto su Židovi to rekli kad Isus nikad nije tvrdio da je bog?

Po svemu sudeći, zato što je govorio da ima moći za koje su oni vjerovali da pripadaju samo Bogu. Naprimjer, kratko prije toga rekao im je da svojim ovcama daje vječni život, što običan čovjek ne može učiniti. No Židovi su zanemarili činjenicu da je Isus jasno rekao da je svoju moć dobio od Oca.

Iz onoga što im je u nastavku rekao očito je da sebe nije smatrao jednakim Bogu. Upitao ih je: “Nije li zapisano u vašem Zakonu [u Psalmu 82:6]: ‘Ja sam rekao: “Bogovi ste”’? Ako je ‘bogovima’ nazvao one protiv kojih je Bog govorio, (...) kako onda vi onome kojega je Otac posvetio i poslao u svijet kažete: ‘Huliš’, zato što sam rekao: ‘Sin sam Božji’?”

Budući da se u Bibliji čak i nepravedne ljudske suce naziva “bogovima”, jesu li Židovi doista imali razloga zamjerati Isusu što je rekao da je Božji Sin? Isus je dodao: “Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati. Ali ako ih činim, sve ako i ne vjerujete meni, vjerujte djelima, da spoznate i znate da je Otac u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s Ocem.”

Nato su ga Židovi opet pokušali uhvatiti, ali on im je umaknuo, kao i ranije na Blagdan sjenica. Otišao je iz Jeruzalema, prešao Jordan i došao na mjesto gdje je Ivan skoro četiri godine ranije počeo krštavati. To se mjesto vjerojatno nalazilo nedaleko od južne obale Galilejskog mora, oko dva dana hoda od Jeruzalema.

Ondje su k njemu došli mnogi ljudi te su mu rekli: “Ivan, istina, nije učinio nijedno čudo, ali što je god Ivan rekao o ovom čovjeku bila je istina.” I mnogi su povjerovali u njega. Ivan 10:22-42; 4:26; 8:23, 58; Matej 16:20