KAD je prekorio farizeje, Isus se vjerojatno nalazio u Kafarnaumu, blizu Galilejskog mora. Kasnije istoga dana izašao je iz kuće i uputio se do obale. No ondje se oko njega okupilo mnoštvo ljudi, pa je zato ušao u lađu, otisnuo se od kopna i počeo ih poučavati o nebeskom Kraljevstvu. Ispričao im je niz usporedbi koje su ljudi mogli lako razumjeti jer su se temeljile na prizorima iz svakodnevnog života.

Najprije je naveo usporedbu o sijaču koji je sijao sjeme. Nešto je sjemena palo pokraj puta, ali su došle ptice i pozobale ga. Nešto je pak palo na kamenito tlo, ali kako nije bilo dosta zemlje da bi korijenje naraslo u dubinu, iznikle biljke usahnule su na vrućini. Nešto sjemena palo je i među trnje koje je ugušilo mladice. No dio sjemena pao je na dobru zemlju i počeo donositi plod — jedno sto, drugo šezdeset, a treće pak trideset puta više od posijanoga.

Drugu je usporedbu Isus započeo ovako: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju.” Kako prolaze dani, sjeme raste, a da čovjek i ne zna kako se to odvija. Ono raste samo od sebe i donosi plod. Kad plod sazri, čovjek kreće u žetvu.

Zatim je ispričao usporedbu o čovjeku koji je posijao dobro sjeme. Međutim, “dok su ljudi spavali”, došao je njegov neprijatelj i među pšenicu posijao kukolj. Sluge su pitali da li da iščupaju kukolj, a on im je odgovorio: “Ne, da ne biste slučajno, skupljajući kukolj, s njim iščupali i pšenicu. Neka oboje raste zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: ‘Skupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a zatim skupite pšenicu u moju žitnicu.’”

Nakon te tri usporedbe Isus je mnoštvu na obali ispričao još dvije. Objasnio im je da je “s kraljevstvom nebeskim kao sa zrnom gorušice, koje je čovjek uzeo i posijao”. Iako je ono najmanje od svega sjemenja, rekao je Isus, kad izraste, ono bude veće od svake druge biljke u vrtu i postane stablo u čijoj krošnji ptice nalaze zaklon.

Neki danas osporavaju ovu Isusovu izjavu, ističući kako sjeme gorušice nije najmanje sjeme koje postoji. No Isus ovdje nije imao namjeru držati predavanje o botanici. Od sveg sjemenja koje je u to doba Galilejcima bilo poznato, sjeme gorušice doista je bilo najmanje. Stoga su si oni lako mogli predočiti izvanredan rast te biljke i razumjeti poruku Isusove usporedbe.

Na koncu je “kraljevstvo nebesko” usporedio s kvascem koji je žena umijesila u tri velike mjere brašna, pa se od njega s vremenom ukvasalo cijelo tijesto.

Ispričavši tih pet usporedbi, Isus je otpustio mnoštvo i vratio se u kuću u kojoj je boravio. Ubrzo nakon toga k njemu su došla dvanaestorica apostola i drugi učenici.

Kad su učenici došli k Isusu nakon propovijedi koju je održao mnoštvu na obali, željeli su saznati nešto više o njegovoj novoj metodi poučavanja. Naravno, ovo nije bio prvi put da su čuli njegove usporedbe, ali nikad ih prije nije koristio u tolikoj mjeri. Zato su ga upitali: “Zašto im govoriš u usporedbama?”

Isus je to činio kako bi ispunio proročanske riječi: “U usporedbama ću otvarati usta svoja, objavljivat ću ono što je sakriveno od postanka svijeta.” No postojao je još jedan razlog. Njegove su usporedbe razotkrivale što je ljudima u srcu.

Isus je zapravo većini ljudi bio interesantan samo zato što je pričao zanimljive priče i činio čuda, a ne zato što su u njemu vidjeli Vođu kojeg bi trebali nesebično slijediti i služiti mu. Oni nisu željeli da njegova poruka u tolikoj mjeri utječe na njih da zbog nje promijene svoje stavove i način života.

Znajući to, Isus je rekao: “Zato im govorim u usporedbama, jer gledaju, a ne vide, i slušaju, a ne čuju i ne razumiju. I na njima se ispunjava Izaijino proročanstvo koje kaže: (...) ‘Srce je ovome narodu neprijemljivo.’”

Zatim je dodao: “Ali sretne su oči vaše jer vide i uši vaše jer čuju. Jer zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti ono što vi gledate, ali nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, ali nisu čuli.”

Dvanaestorica apostola i učenici koji su došli s njima imali su prijemljivo srce. Stoga im je Isus kazao: “Vama je dano da razumijete svete tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano.” Budući da su željeli razumjeti njegove pouke, Isus im je rastumačio usporedbu o sijaču.

“Sjeme je riječ Božja”, objasnio je Isus, a tlo predočava srce. O sjemenu koje je palo na tvrdo tlo pokraj puta rekao je: “Dolazi Đavo i uzima riječ iz srca njihova da ne bi vjerovali i bili spašeni.”

S druge strane sjeme koje je posijano na kamenito tlo odnosi se na ljude koji u početku radosno prihvate riječ. No, kad dođu kušnje i progonstva, oni otpadnu od vjere jer se riječ nije mogla ukorijeniti u njihovim srcima.

Sjeme koje je palo među trnje odnosi se na ljude koji čuju riječ, ali ih odvuku brige, bogatstvo i užici ovog života te se “uguše i ne donesu zrela ploda”.

A što je sa sjemenom koje je palo na dobru zemlju? “To su oni koji čuju riječ čistim i dobrim srcem, te je zadrže i ustrajno donose plod”, rekao je Isus.

Kakav su samo blagoslov dobili učenici koji su tražili da im Isus objasni svoja učenja! On je htio da ljudi razumiju njegove usporedbe kako bi spoznali istinu. Upitao je: “Donosi li se svjetiljka da se stavi pod košaru ili pod krevet?” Ne, već se “donosi da se stavi na svijećnjak”. Zato je zaključio: “Pazite kako slušate.”

Nakon što im je Isus protumačio usporedbu o sijaču, učenici su željeli saznati više. “Objasni nam usporedbu o kukolju u polju”, zamolili su ga.

Stav Isusovih učenika doista se jako razlikovao od stava ostalih koji su ga bili slušali na obali. Ti su ljudi bili zadovoljni tek površnim razumijevanjem njegovih usporedbi — nisu iskreno željeli saznati njihovo pravo značenje. Ističući razliku između njih i učenika koji su željni znanja došli k njemu u kuću, Isus je rekao: “Kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti, i još će vam se nadodati.”

Kakvom su “mjerom mjerili” Isusovi učenici? Oni su s iskrenim zanimanjem puno pažnje posvetili njegovim učenjima, a zauzvrat su dobili vrijedne pouke. Stoga je Isus udovoljio njihovoj molbi te im je objasnio:

“Sijač dobrog sjemena Sin je čovječji, polje je svijet, dobro sjeme sinovi su kraljevstva, kukolj su sinovi Zloga, a neprijatelj koji ga je posijao jest Đavo. Žetva je svršetak ovoga poretka, a žeteoci su anđeli.”

Nakon što je otkrio što znače pojedini izrazi iz te usporedbe, Isus je opisao kakav će biti konačan ishod. Rekao je da će na svršetku ovog poretka žeteoci, odnosno anđeli, odvojiti kukolj, ili lažne kršćane, od pravih “sinova kraljevstva”. Zatim će “sinovi Zloga” biti označeni za uništenje, a “pravednici”, sinovi Božjeg Kraljevstva, “sjat će u kraljevstvu Oca svojega”.

Potom je Isus nagradio iskreno zanimanje svojih učenika ispričavši im još tri usporedbe. Najprije je rekao: “S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom sakrivenim u polju, koje je čovjek pronašao i sakrio. Potom je sav radostan otišao i prodao što je imao te kupio to polje.”

“Nadalje”, nastavio je, “s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji putuje tražeći lijepe bisere. Kad pronađe jedan skupocjeni biser, ode i odmah proda sve što ima i kupi ga.”

Sam Isus bio je poput čovjeka koji je otkrio skriveno blago i poput trgovca koji je pronašao skupocjeni biser. On je u simboličnom smislu prodao sve što je imao kad se odrekao svog uzvišenog položaja na nebu da bi postao običan čovjek. Potom su ga na Zemlji ponižavali i okrutno progonili, a on je sve to ustrajno podnio, čime je dokazao da je dostojan postati Vladar Božjeg Kraljevstva.

Isusovi sljedbenici također moraju odlučiti hoće li “prodati sve što imaju” da bi dobili prekrasnu nagradu — čast da postanu bilo Isusovi suvladari na nebu bilo podanici Božjeg Kraljevstva na Zemlji. Smatramo li da je mjesto u Božjem Kraljevstvu vrednije od svega drugog u životu, da je poput neprocjenjivog blaga ili dragocjenog bisera?

Na koncu je Isus rekao da je “s kraljevstvom nebeskim kao s mrežom” u koju se skupljaju svakovrsne ribe. One se potom razvrstavaju — loše se bacaju, a dobre čuvaju. Isus je rekao da će tako biti i na svršetku ovog poretka. Anđeli će odvojiti pravedne od zlih, koji će na koncu biti uništeni.

Sam je Isus prvi započeo duhovni ribolov, a svoje je prve učenike nazvao “ribarima ljudi”. To se djelo pod anđeoskim vodstvom vrši već stoljećima. No doći će vrijeme da se izvuče “mreža” u koju se skupljaju svakovrsne ribe. Mreža predočava propovijedanje vijesti o Kraljevstvu.

Iako “loše ribe” očekuje uništenje, utješno je znati da će “dobre ribe” biti sačuvane. Budemo li poput Isusovih učenika pokazali da iskreno želimo bolje upoznati Boga i razumjeti biblijska učenja, on će nam podariti obilje duhovnih pouka i blagoslovit će nas vječnim životom. Matej 13:1-52; Marko 4:1-34; Luka 8:4-18; Psalam 78:2; Izaija 6:9, 10