ISUS je možda još uvijek bio u Nainu, gdje je uskrsnuo udovičinog sina, ili se pak nalazio u nekom obližnjem gradu kad ga je farizej po imenu Šimun pozvao na objed. Šimun je očito htio bolje upoznati čovjeka koji je činio takva zadivljujuća djela.

Smatrajući to prilikom da domaćina i ostale uzvanike pouči o Bogu, Isus je prihvatio njegov poziv, kao što je i ranije prihvaćao pozive da jede s poreznicima i grešnicima. No, kad je ušao u Šimunovu kuću, ondje ga nisu dočekali onako kako se inače dočekivalo goste.

Naime, u Izraelu je bio uobičajen izraz gostoljubivosti gostima oprati noge hladnom vodom jer bi im se noge u sandalama ugrijale i uprljale od hodanja prašnjavim putevima. Ali Isusu nitko nije oprao noge. Isto tako domaćin ga nije poljubio u znak srdačne dobrodošlice niti su mu uljem namazali glavu, što je također bio običaj.

Tijekom objeda, dok su gosti još uvijek bili za stolom, u sobu je neprimjetno ušla jedna nepozvana žena. U gradu je bila na zlu glasu kao grešnica jer je živjela nemoralno. Vjerojatno je bila čula Isusova učenja, između ostaloga i njegov poziv da k njemu dođu svi koji su opterećeni i koji žele naći okrepu. Zasigurno ju je ono što je vidjela i čula dirnulo u srce, pa je odlučila potražiti Isusa.

Prišla mu je dok je bio za stolom i kleknula straga, kraj njegovih nogu. Suze su joj kapale po njegovim nogama, a ona ih je brisala svojom kosom. Potom mu je na noge izlila mirisno ulje te ih je njime mazala i nježno ih ljubila. Šimun je to promatrao s negodovanjem. “Da je ovaj čovjek prorok”, zaključio je u sebi, “znao bi tko je ova žena koja ga dotiče i kakva je, da je grešnica.”

Znajući o čemu razmišlja, Isus mu je kazao: “Šimune, imam ti nešto reći.”

“Učitelju, reci!” odvratio je.

“Dva su čovjeka bila dužnici nekom zajmodavcu”, započeo je Isus. “Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako nisu mogli vratiti dug, spremno je oprostio obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?”

“Vjerojatno onaj kojem je oprostio više”, odgovorio je Šimun, možda pomalo ravnodušno kao da se to pitanje njega uopće ne tiče.

“Ispravno si prosudio”, rekao je Isus. Zatim se okrenuo prema ženi i ponovno se obratio Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću i nisi mi dao vode za noge. A ova mi je žena oblila noge suzama i obrisala ih kosom svojom. Nisi mi dao poljubac, a ova žena, otkako sam ušao, nije mi prestala ljubiti noge. Nisi mi namazao glavu uljem, a ova mi je žena namazala noge mirisnim uljem.”

Ta je žena svojim postupcima pokazala da se iskreno kaje za svoj nemoralan način života, pa je Isus na koncu rekao: “Zbog toga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, iako ih je mnogo, jer je mnogo ljubavi pokazala. A kome je malo oprošteno, malo ljubavi pokazuje.”

Isus nipošto nije umanjivao ozbiljnost nemorala niti ga je opravdavao. Taj je događaj zapravo pokazao koliko je on bio suosjećajan i pun razumijevanja prema ljudima koji su učinili pogreške u svom životu, ali su pokazali da im je žao zbog toga te su došli k njemu da im pomogne. U želji da toj ženi pruži istinsku okrepu rekao joj je: “Oprošteni su ti grijesi. (...) Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!” Luka 7:36-50; Matej 11:28-30