ISUS se sa svojim učenicima očito još uvijek nalazio u Kafarnaumu kad ga je Petar nakon razgovora o rješavanju razmirica među braćom upitao: “Gospodine, koliko mi puta može sagriješiti brat moj, a ja da mu oprostim?” Budući da su židovski vjerski vođe naučavali da treba oprostiti do tri puta, Petar je vjerojatno smatrao da je jako velikodušan kad je predložio: “Do sedam puta?”

Međutim već sama ideja da bi netko trebao brojati koliko je puta nekome oprostio bila je sasvim pogrešna. Stoga je Isus Petru rekao: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.” Tim mu je riječima pokazao da ne postoji neka gornja granica nakon koje više ne treba opraštati svojoj braći.

Kako bi učenici jasno razumjeli da su dužni praštati drugima, Isus im je ispričao jednu usporedbu: Neki kralj htio je urediti račune sa svojim robovima. Doveli su mu jednog roba koji je imao golem dug od 60 milijuna denara. Kako nije bilo ni najmanjeg izgleda da će to ikada otplatiti, kralj je naredio da se on, njegova žena i djeca prodaju kako bi se dug podmirio.

Nato je rob pao ničice pred svog gospodara i stao ga preklinjati: “Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!”

Gospodar se sažalio te je milosrdno poništio njegov ogroman dug. No tek što ga je gospodar pomilovao, on je otišao i pronašao drugog roba koji je njemu dugovao samo 100 denara. Zgrabio ga je za vrat i počeo daviti govoreći: “Vrati što si god dužan!”

No on nije imao čime vratiti dug. Stoga mu je pao pred noge moleći ga: “Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti!” Ali rob kojemu je dugovao novac, za razliku od svog gospodara, nije bio milosrdan, već ga je bacio u zatvor.

To su vidjeli ostali robovi pa su otišli do gospodara ispričati mu što se dogodilo. On se razljutio te je tog roba pozvao k sebi. “Zli robe”, rekao je, “poništio sam ti sav onaj dug, jer si me molio. Nisi li se i ti trebao smilovati drugome robu, kao što sam se i ja smilovao tebi?” Gospodar se toliko razgnjevio da je nemilosrdnog roba predao tamničarima. Trebao je ostati u zatvoru dok ne vrati sav dug.

Isus je u zaključku rekao: “Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako od srca ne oprostite svaki bratu svojemu.”

Bila je to doista vrijedna pouka o opraštanju! U usporedbi s golemim “dugom” koji je Bog nama oprostio, sve čime bi nas neki brat u vjeri mogao povrijediti doista je zanemarivo. Osim toga Jehova nam je oprostio već tisuće puta. Često zgriješimo, a da toga nismo ni svjesni. Ne bismo li stoga mogli oprostiti svom bratu kad god nam sagriješi, čak i ako imamo opravdanih razloga za pritužbu? Uvijek imajmo na umu ono što je Isus rekao u svojoj Propovijedi na gori — Bog će nam “oprostiti dugove naše” samo ako mi “opraštamo dužnicima svojim”. Matej 18:21-35; 6:12; Kološanima 3:13