PRETHODNOG se dana doista puno toga dogodilo. Isus je nahranio tisuće ljudi i pobjegao kad su ga pokušali okruniti za kralja. Tijekom noći hodao je po olujnom Galilejskom moru i priskočio u pomoć Petru koji se utapao, a na koncu je umirivši valove spasio svoje učenike od brodoloma.

Sutradan su ga u blizini Kafarnauma pronašli ljudi koje je bio čudom nahranio te su ga upitali: “Učitelju, kada si došao ovamo?” Međutim, Isus ih je prekorio rekavši da su došli k njemu samo zato što su očekivali da će ponovno moći besplatno jesti. Zatim im je savjetovao da ne rade za hranu koja propada, nego za hranu koja ostaje za vječni život. Tada su ga ljudi upitali: “Što trebamo činiti da bismo radili djela koja Bog želi?”

Isus je naveo samo jedno, najvažnije djelo. Objasnio je: “Djelo koje Bog želi jest da vjerujete u onoga koga je on poslao.”

Ipak, unatoč svim čudima koja je činio ljudi nisu povjerovali u njega. Zvuči nevjerojatno, ali čak i nakon svih njegovih zadivljujućih djela oni su ga upitali: “Kakav čudesni znak pokazuješ ljudima, da ga vidimo i povjerujemo ti? Kakvo djelo ti obavljaš? Naši su praoci jeli manu u pustinji, kao što je napisano: ‘Kruh s neba dao im je da jedu.’”

Nato im je Isus jasno dao do znanja tko je izvor takve čudom dobivene hrane. Rekao je: “Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje pravi kruh s neba. Jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”

“Gospodine”, rekli su mu, “daj nam uvijek taj kruh!”

“Ja sam kruh života”, objasnio je Isus. “Onaj tko dolazi k meni neće ogladnjeti i onaj tko vjeruje u mene neće nikad ožednjeti. Ali rekao sam vam: vidjeli ste me, a ipak ne vjerujete. Sve što mi Otac daje doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću otjerati, jer nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao. A volja onoga koji me poslao jest da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, nego da ih uskrsnem u posljednji dan. Jer volja je Oca mojega da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega ima vječni život.”

Nato su Židovi počeli gunđati protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” On je za njih bio tek čovjek kao i svaki drugi, čije su roditelje dobro poznavali. Zbog toga su, slično kao i Nazarećani, govorili: “Nije li to Isus, sin Josipov, kojemu poznajemo oca i majku? Kako on sada kaže: ‘Sišao sam s neba’?”

“Ne gunđajte među sobom!” odgovorio je Isus. “Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me poslao. I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: ‘Svi će biti poučeni od Jehove.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. To ne znači da je itko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga, on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam, onaj tko vjeruje ima vječni život.”

U nastavku je ponovio: “Ja sam kruh života. Vaši su praoci jeli manu u pustinji, a ipak su umrli. Ovo je kruh koji silazi s neba, da čovjek jede od njega i da ne umre. Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovog kruha, živjet će vječno.” Da, ako pokažu vjeru u Isusa, koji je poslan od Boga, ljudi mogu dobiti vječni život. Niti mana niti ikoji drugi kruh ne može im to omogućiti!

Rasprava o kruhu s neba očito je započela nedugo nakon što su ljudi pronašli Isusa u blizini Kafarnauma. No ona se nastavila, a vrhunac je dosegnula nešto kasnije, dok je Isus poučavao u kafarnaumskoj sinagogi. Ivan 6:25-51, 59; Psalam 78:24; Izaija 54:13; Matej 13:55-57