IAKO Isus nije pokušavao sakriti od Pilata činjenicu da je kralj, objasnio mu je da njegovo Kraljevstvo ne predstavlja nikakvu prijetnju Rimu. “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta”, rekao mu je. “Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.” Tako je tri puta obznanio da ima svoje Kraljevstvo, ali da ono nije zemaljsko.

No Pilat ga je još jednom upitao: “Dakle, ti si kralj?” Htio je znati je li Isus doista kralj čak i ako njegovo kraljevstvo nije dio ovog svijeta.

Dajući mu do znanja da je ispravno zaključio, Isus mu je odgovorio: “Ti sam kažeš da sam ja kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu. Svatko tko je na strani istine sluša moj glas.”

Da, svrha Isusovog dolaska na Zemlju bila je da svjedoči za “istinu”, što se naročito odnosi na učenje o njegovom Kraljevstvu. Za tu je istinu Isus čak bio spreman dati svoj život. Nato ga je Pilat upitao: “Što je istina?” ali nije čekao da mu odgovori. To što je čuo bilo mu je dovoljno da donese odluku.

Pilat se vratio mnoštvu koje je čekalo ispred palače, a očito je sa sobom poveo i Isusa. Potom je svećeničkim glavarima i mnoštvu što je bilo s njima rekao: “Ne nalazim nikakve krivnje na ovom čovjeku.”

Negodujući zbog takve odluke, svjetina je uporno ponavljala: “Svojim učenjem on buni narod po cijeloj Judeji, počevši od Galileje pa sve dovde.”

Mora da se Pilat iznenadio kad je vidio koliko su Židovi nerazumni i zaslijepljeni mržnjom. Dok su svećenički glavari i starješine i dalje vikali, Pilat se obratio Isusu i upitao ga: “Zar ne čuješ koliko toga svjedoče protiv tebe?” Ali on nije odgovarao. Unatoč tako teškim optužbama ostao je smiren, što je ostavilo snažan dojam na Pilata.

Saznavši da je Isus iz Galileje, Pilat se dosjetio kako bi mogao izbjeći odgovornost da odlučuje o sudbini tog čovjeka. Budući da je vladar Galileje, Herod Antipa (sin Heroda Velikog), došao u Jeruzalem na Pashu, Pilat je Isusa poslao k njemu. Herod Antipa ranije je Ivanu Krstitelju dao odrubiti glavu, a kad je čuo za Isusova čuda, uplašio se jer je mislio da je Isus zapravo uskrsnuli Ivan.

Herod se jako obradovao susretu s Isusom, ali ne zato što mu je bilo stalo do njega niti zato što je iskreno htio saznati jesu li optužbe protiv njega istinite. Naprosto je bio znatiželjan i nadao se da će Isus učiniti neko čudo.

No on mu nije htio udovoljiti. Ustvari, uopće nije odgovarao na njegova pitanja. Razočaran, Herod ga je zajedno sa svojim vojnicima počeo ismijavati. Obukli su ga u sjajnu haljinu i ponižavali. Potom su ga poslali natrag Pilatu. Iako su Herod i Pilat dotad bili u lošim odnosima, tog su dana postali prijatelji.

Kad se Isus vratio, Pilat je pozvao svećeničke glavare, židovske poglavare i narod te im rekao: “Doveli ste mi ovog čovjeka optužujući ga da potiče narod na pobunu. Evo, ja sam ga ispitao pred vama, ali nisam našao da je taj čovjek kriv za ono za što ga optužujete. A nije našao ni Herod, jer ga je poslao natrag k nama. Evo, nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. Zato ću ga kazniti i pustiti.”

Tako je Pilat dva puta Isusa proglasio nedužnim. Želio ga je osloboditi jer je znao da su ga svećenici iz zavisti predali njemu. A dok je sjedio na sudačkoj stolici, dogodilo se nešto što mu je poslužilo kao dodatni poticaj da oslobodi Isusa. Naime, žena mu je poručila: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu [koji je očito bio božanskog porijekla] mnogo pretrpjela zbog njega!”

Je li Pilat imao snage postupiti ispravno i osloboditi nedužnog čovjeka? Ivan 18:36-38; Luka 23:4-16; Matej 27:12-14, 18, 19; 14:1, 2; Marko 15:2-5