ISUS je u raspravi s farizejima iznio vrlo logičan argument: ako on Sotoninom moći istjeruje demone, tada se Sotona okrenuo sam protiv sebe. Potom im je rekao: “Odlučite se: ili vam je stablo dobro i njegov plod dobar, ili vam je stablo nevaljalo i njegov plod nevaljao. Jer po plodu se stablo poznaje.”

Bila je prava ludost tvrditi da Isus ima moć istjerivati demone zato što služi Sotoni — bilo bi to kao da trulo stablo daje dobar plod. Ako je plod dobar, stablo ne može biti nevaljalo. S druge strane farizeji su pokazali da su poput nevaljalih stabala jer su donosili trule plodove, odnosno iznosili su besmislene optužbe protiv Isusa i protivili mu se iako za to nisu imali valjanog razloga. “Leglo zmijsko!” uzviknuo je Isus. “Kako možete govoriti dobro, kad ste zli? Jer usta govore ono čega je srce puno.”

Budući da naše riječi otkrivaju što nam je u srcu, Isus je objasnio da će nam se suditi na temelju onoga što govorimo. “Kažem vam”, nastavio je, “da će ljudi za svaku bezvrijednu riječ koju kažu položiti račun u Sudnji dan. Jer po svojim ćeš riječima biti proglašen pravednim i po svojim ćeš riječima biti osuđen.”

Iako je Isus dotad već učinio brojna čuda, pismoznanci i farizeji iz Jeruzalema rekli su mu: “Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti kakav čudesni znak.” Oni sami možda i nisu vidjeli njegova čuda, ali imali su nepobitna svjedočanstva ljudi koji su ih vidjeli na svoje oči. Stoga je Isus židovskim vođama rekao: “Zao i preljubnički naraštaj stalno traži znak, ali neće mu se dati nikakav znak osim znaka proroka Jone.”

Što je time mislio? U nastavku je objasnio: “Kao što je Jona bio u utrobi goleme ribe tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.” Nakon što ga je progutala riba, Jona je izašao iz nje živ te je takoreći uskrsnuo. Stoga je Isus tim riječima za sebe prorekao da će umrijeti i treći dan uskrsnuti. No židovski su vođe, čak i kad je on kasnije uskrsnuo, odbacili “znak proroka Jone”.

Nadalje je rekao da će stanovnici Ninive, koji su se pokajali kad im je Jona propovijedao, “ustati na sudu” i osuditi Židove koji su odbacili njega kao Mesiju. Spomenuo je i kraljicu od Sabe, koja je izdaleka došla čuti Salamunovu mudrost i divila se onome što je vidjela i čula. “A, evo, ovdje je netko veći od Salamuna”, objasnio je Isus.

Nakon toga ispričao je usporedbu o čovjeku iz kojeg je izašao nečisti duh. Budući da taj čovjek nastalu prazninu nije ispunio nečim dobrim i čestitim, u njemu se naselilo sedam još gorih duhova. “Tako će biti i s ovim zlim naraštajem”, kazao je Isus. Izraelci su kao narod bili duhovno pročišćeni i obnovljeni — nalik čovjeku iz kojeg je izašao nečisti duh. No odbacili su Božje proroke, a na koncu se usprotivili i samome Kristu te tako pokazali da su gori nego u početku.

Dok je Isus govorio, stigli su njegova majka i braća, ali mu od mnoštva nisu mogli prići. Zato je netko rekao: “Eno, majka tvoja i braća tvoja stoje vani i traže da s tobom govore.”

“Tko je majka moja i tko su braća moja?” upitao je Isus. Zatim je, ispruživši ruku prema svojim učenicima, rekao: “Evo majke moje i braće moje! Jer tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebu, taj mi je brat i sestra i majka.” Koliko god da je volio svoju obitelj, Isus je tim riječima pokazao da mu je odnos s njegovim učenicima važniji od rodbinskih veza. Matej 12:33-50; Marko 3:31-35; Luka 8:19-21