ZAVRŠIVŠI posljednju večeru, Isus i apostoli još su se neko vrijeme zadržali u gornjoj sobi. On je znao da uskoro više neće biti s njima i zato im je još mnogo toga htio reći. “Neka se ne uznemiruje srce vaše!” tješio ih je. “Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!”

“U kući Oca mojega ima mnogo stanova”, nastavio je. “Idem pripremiti vam mjesto (...) da i vi budete tamo gdje sam ja. A onamo kamo ja idem, znate put.” Apostoli nisu razumjeli da je Isus govorio o odlasku na nebo, pa ga je Toma upitao: “Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo znali put?”

“Ja sam put i istina i život”, odgovorio im je. Stoga samo onaj tko povjeruje u njega i živi onako kako je on živio može ući u Očevu nebesku “kuću”. Naime, Isus je objasnio: “Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene.”

“Gospodine, pokaži nam Oca”, zatražio je Filip, “i to nam je dovoljno!” On je očito želio da im Isus omogući da na neki način vide Boga, kao što su ga u staro doba Mojsije, Ilija i Izaija mogli vidjeti u viziji. No apostoli su zapravo imali nešto puno bolje od vizija. Isus je rekao: “Već sam toliko vremena s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.”

Isus je tako savršeno odražavao osobine svog Oca da su oni koji su bili s njim i promatrali ga mogli, takoreći, vidjeti njegovog Oca. No Otac je veći od Sina, što je i sam Isus potvrdio rekavši: “Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe.” Isus je s pravom zaslugu za sve što je naučavao pripisivao svom nebeskom Ocu.

Apostole je sigurno jako ohrabrilo kad im je rekao: “Tko vjeruje u mene, činit će djela kakva i ja činim. Činit će i veća djela od ovih.” On time nije mislio da će njegovi sljedbenici činiti veća čuda od njegovih, već da će propovijedati tijekom znatno duljeg razdoblja, na daleko većem području i daleko većem broju ljudi.

Isus nije namjeravao napustiti učenike nakon svoje smrti. Obećao im je: “Što god zamolite u ime moje, učinit ću.” Potom je dodao: “Zamolit ću Oca i on će vam dati drugog pomoćnika da bude s vama zauvijek, duh istine.” Taj pomoćnik bio je sveti duh koji je Isus izlio na svoje učenike nakon što je uzašao na nebo.

Budući da je njegov odlazak tada već bio sasvim blizu, Isus je rekao: “Još malo i svijet me više neće vidjeti.” On je trebao postati duhovno biće, nevidljivo ljudskom oku. No svojim je vjernim apostolima ipak obećao: “Vi ćete me vidjeti, jer ja živim, a i vi ćete živjeti.” Nakon uskrsnuća Isus im se ukazao u ljudskom obličju, a s vremenom ih je i uskrsnuo kako bi živjeli s njim na nebu kao duhovna stvorenja.

U nastavku je iznio jednostavno načelo: “Tko ima moje zapovijedi i drži ih, taj me ljubi. A tko ljubi mene, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objavit ću mu se.”

Nato mu je apostol Juda, zvan i Tadej, rekao: “Gospodine, kako to da se namjeravaš objaviti nama, a ne svijetu?”

“Ako me tko ljubi”, odvratio mu je Isus, “držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti (...). Tko me ne ljubi, ne drži moju riječ.” Za razliku od Isusovih sljedbenika koji ‘drže njegovu riječ’, ljudi iz svijeta ne obaziru se na njegova učenja i zato im se on ne želi objaviti.

Tijekom svoje službe na Zemlji Isus je apostole poučio o mnogočemu. Kako su sve to mogli upamtiti, tim više što dotad još mnogo toga nisu razumjeli? Isus im je obećao: “Pomoćnik, sveti duh, kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas poučiti svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam ja rekao.”

Potom ih je ponovno ohrabrio govoreći: “Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. (...) Neka se ne uznemiruje srce vaše.” Istina, Isus je morao otići, no objasnio im je: “Ako me ljubite, radovat ćete se što odlazim k Ocu, jer je Otac veći od mene.”

Budući da mu je bilo preostalo još vrlo malo vremena, apostolima je rekao: “Više neću mnogo govoriti s vama, jer dolazi vladar svijeta. On nema vlasti nada mnom.” Vladar svijeta je Sotona Đavo, koji je uspio “ući” u Judu i ovladati njime. Ali Isus nije imao nikakvu slabost koju bi Sotona mogao iskoristiti da ga odvrati od služenja Bogu.

Vrijeme je brzo odmicalo dok su Isus i apostoli bili zaokupljeni prisnim razgovorom. Možda je već bila prošla ponoć kad im je Isus rekao: “Ustanite, pođimo odavde!” No prije odlaska želio im je reći još nešto. Potaknut iskrenom ljubavlju, ispričao im je jednu ohrabrujuću usporedbu:

“Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar”, rekao je. Veliki Vinogradar, Jehova Bog, zasadio je simboličnu vinovu lozu kad je Isusa pomazao svetim duhom prilikom njegovog krštenja u jesen 29. godine. No Isus nije jedini koji sačinjava tu lozu. On sam u nastavku je rekao: “Svaku mladicu na meni koja ne donosi plod on uklanja, a svaku koja donosi plod čisti, kako bi donijela još više ploda. (...) Kao što mladica ne može sama od sebe donijeti plod ako ne ostane na trsu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u zajedništvu sa mnom. Ja sam trs, vi ste mladice.”

Na Pedesetnicu (51 dan kasnije) apostoli i drugi Kristovi učenici postali su “mladice” kad je na njih izliven sveti duh. S vremenom će ukupno 144 000 osoba postati mladice simbolične vinove loze. Zajedno s trsom, Isusom Kristom, oni sačinjavaju simboličnu vinovu lozu koja donosi plodove na slavu Bogu.

Isus je objasnio što je neophodno da bi netko donosio plod, rekavši: “Tko ostaje u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s njim, on donosi mnogo ploda, jer odvojeni od mene ne možete učiniti ništa.” Što će se dogoditi onome tko ne donese plod? Isus je objasnio da se takva osoba “izbacuje van kao beskorisna mladica te se osuši”. Potom je dodao: “Takve se mladice onda skupe i bace u vatru te izgore.” S druge strane onima koji budu donosili plod Isus je obećao: “Ako ostanete u zajedništvu sa mnom i moje riječi ostanu u vama, zamolite što god želite i bit će vam.”

Nadalje je rekao: “Moj se Otac proslavljuje time da donosite mnogo ploda i da budete moji učenici.” Plod koji Bog očekuje od mladica jest pokazivanje Kristovih osobina, posebice ljubavi. Osim toga mladice donose plod i tako što, po uzoru na Krista koji je objavljivao vijest o Kraljevstvu, revno propovijedaju i čine učenike.

“Ostanite u mojoj ljubavi!” potaknuo ih je Isus. No kako su apostoli to mogli postići? “Ako držite moje zapovijedi”, objasnio im je, “ostat ćete u mojoj ljubavi.” Dodao je: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas! Nitko nema veću ljubav od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje.”

Samo nekoliko sati kasnije on je dokazao svoju nenadmašnu ljubav tako što je dao život za svoje apostole, a i za sve druge koji povjeruju u njega. Isusov primjer trebao je potaknuti njegove sljedbenike da i sami međusobno pokazuju takvu samopožrtvovnu ljubav. Ta je ljubav trebala biti znak po kojem bi ih drugi mogli prepoznati, kao što je Isus ranije objasnio: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga.”

Otkrivajući tko su njegovi prijatelji, rekao je: “Vi ste prijatelji moji ako činite ono što vam ja zapovijedam. Više vas ne nazivam robovima, jer rob ne zna što radi njegov gospodar. Nazivam vas prijateljima, jer sam vam obznanio sve što sam čuo od Oca svojega.”

Nije li blisko prijateljstvo s Isusom uistinu posebna čast? No, žele li sačuvati taj prisan odnos, njegovi sljedbenici moraju “donositi plod”. Zauzvrat su mogli očekivati da će im ‘Otac dati što ga god zamole u Isusovo ime’. To je zaista divna nagrada! Nakon što je ponovno potaknuo apostole da “ljube jedan drugoga”, upozorio ih je da će ih svijet mrziti. Ipak, utješio ih je: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.” Potom im je objasnio zašto će biti omraženi: “Budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi.”

Navodeći još jedan razlog zašto će ih svijet mrziti, rekao je: “Sve će vam to činiti zbog imena mojega, jer ne poznaju [Jehovu Boga] koji me poslao.” Zatim je objasnio da su njegova čuda na neki način osudila one koji su ga mrzili. Kazao je: “Da nisam među njima učinio djela koja nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha, ali sada su ih vidjeli pa su zamrzili i mene i Oca mojega.” Tako su se na Isusu ispunile proročanske riječi: “Mrzili su me bez razloga.”

Na koncu ih je ponovno utješio obećanjem da će im poslati pomoćnika, sveti duh, odnosno moćnu silu kojom se Bog služi. “On će posvjedočiti o meni, a i vi ćete svjedočiti”, rekao je.

Dok su se Isus i apostoli spremali napustiti gornju sobu, on im je nastavio ukazivati na ono što ih očekuje. “To sam vam govorio da se ne pokolebate u vjeri”, rekao im je. Zatim ih je upozorio: “Izopćivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svatko tko vas ubije misliti da služi Bogu.”

Apostole je to upozorenje očito jako uznemirilo. Premda im je Isus već rekao da će ih svijet mrziti, nikad ranije nije im tako otvoreno dao do znanja da će biti ubijeni. “To vam nisam rekao u početku, jer sam bio s vama”, objasnio je. No bilo je uistinu mudro što ih je prije svog odlaska upozorio na ono što ih čeka.

“Ali sada”, nastavio je, “idem k onome koji me poslao, a nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’” Ranije te iste večeri pitali su ga kamo ide, no sada su bili toliko potreseni da ga o tome nisu više ništa pitali. Znajući to, Isus je kazao: “Žalost je ispunila vaše srce jer sam vam to rekao.” Apostoli su bili žalosni zato što su saznali da će doživjeti žestoko progonstvo i biti ubijeni, ali i zato što će ih njihov Učitelj napustiti.

No Isus im je objasnio: “Za vaše je dobro što ja odlazim. Jer ako ne odem, pomoćnik neće doći k vama, ali ako odem, poslat ću ga k vama.” Dok je bio na Zemlji, Isus je u određenom trenutku mogao biti samo na jednom mjestu, no s neba je svojim sljedbenicima mogao poslati Božji sveti duh gdje god se oni nalazili. Zbog toga je njegov odlazak bio za njihovo dobro.

Potom je rekao da će sveti duh “pokazati svijetu što je grijeh, što pravednost, a što osuda”. Svijet je počinio grijeh u tom smislu što nije pokazao vjeru u Božjeg Sina, i taj je grijeh trebao biti razotkriven. Nadalje, Isusov uzlazak na nebo pokazao je svijetu da je on uistinu pravedan. A to što Sotona i njegov zli svijet nisu uspjeli slomiti Isusovu odanost Bogu jasan je dokaz da je “vladar ovoga svijeta” osuđen na propast.

“Još vam imam mnogo toga reći”, nastavio je Isus, “ali sada ne možete nositi.” Zato im je obećao da će izliti na njih sveti duh, koji će im pomoći da u skladu sa svojim mogućnostima razumiju duhovne pouke.

Apostoli nikako nisu mogli shvatiti da će Isus umrijeti i potom im se ponovno ukazati nakon što uskrsne. Zato su jedni druge pitali: “Što znači to što nam kaže: ‘Još malo, i nećete me vidjeti, a onda još malo, i vidjet ćete me’ i ‘jer idem k Ocu’?”

Isus je vidio da ih to zanima pa im je objasnio: “Zaista, zaista, kažem vam, vi ćete plakati i naricati, a svijet će se radovati. Vi ćete se žalostiti, ali vaša će se žalost pretvoriti u radost.” Kad je Isus kasnije toga dana bio ubijen, vjerski su se vođe radovali, a njegovi su učenici bili žalosni. No Isusovim uskrsnućem njihova se žalost pretvorila u radost. A još su se više obradovali kad je na Pedesetnicu izlio na njih Božji sveti duh i tako ih ovlastio da budu njegovi svjedoci.

Isus je njihovu situaciju usporedio s onim što proživljava žena koja rađa. Rekao je: “Žena je žalosna kad rađa jer je došao njezin čas.” Ali kad se dijete rodi, istaknuo je Isus, majka se više ne sjeća bolova koje je pretrpjela. Zaključio je: “Tako ste i vi sad žalosni, ali opet ću vas vidjeti [kad uskrsnem] i srce će se vaše radovati i nitko vam neće oduzeti vašu radost.”

Apostoli dotada nisu upućivali molbe Bogu u Isusovo ime. Ali ovom prilikom on im je rekao: “Ako zamolite što od Oca, dat će vam u moje ime. (...) Naime, sam vas Otac ljubi jer ste vi ljubili mene i vjerovali ste da sam ja izašao kao Očev zastupnik. Izašao sam od Oca i došao u svijet. Sada napuštam svijet i odlazim k Ocu.”

Isusove su riječi jako ohrabrile apostole. “Vjerujemo da si izašao od Boga”, kazali su. “Sada vjerujete?” upitao ih je. “Evo, dolazi čas, i već je došao, kad ćete se raspršiti svaki kući svojoj i ostaviti me samoga.” Koliko god to zvučalo nevjerojatno, njegove su se riječi obistinile još prije nego što je svanuo dan!

“To sam vam rekao da po meni imate mir”, zaključio je. “U svijetu imate nevolju, ali budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” Isus je pobijedio svijet tako što je vjerno izvršio Božju volju unatoč svim pokušajima Sotone i njegovog svijeta da ga odvrate od toga.

Isus je duboko ljubio svoje apostole i zato ih je želio pripremiti za svoj skori odlazak. Nakon što im je pružio potrebne savjete i ohrabrio ih, podigao je oči prema nebu i svog Oca zamolio: “Proslavi sina svojega, da sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svim ljudima dade vječni život svima koje si mu dao.”

Isus je na početku svoje molitve spomenuo jednu posebno značajnu temu — vječni život. Budući da je dobio ‘vlast nad svim ljudima’, on može čitavom grešnom čovječanstvu podariti blagodati omogućene njegovom otkupnom žrtvom. No samo će oni koji steknu priznanje njegovog Oca dobiti “vječni život”. U nastavku je objasnio:

“Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” Da, naše spasenje ovisi o tome koliko poznajemo Boga i njegovog Sina. No nije dovoljno saznati tek osnovne činjenice o njima.

Moramo ih dobro upoznati, razumjeti njihov način postupanja i razviti blisko prijateljstvo s njima. Moramo usvojiti njihov način razmišljanja i njihova gledišta. Iznad svega, u svom ophođenju s drugima moramo se truditi pokazivati divne osobine koje oni imaju.

Isus je u molitvi nadalje rekao: “Ja sam proslavio tebe na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim.” Budući da je dotad već učinio sve što je Jehova tražio od njega te je bio siguran da će i dovršiti svoj zadatak, molio se: “Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao.” Isus je molio Jehovu da ga uskrsne i da mu ponovno podari slavu koju je prije imao na nebu.

Svoj glavni zadatak na Zemlji opisao je rekavši: “Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji, a ti si ih dao meni i držali su tvoju riječ.” Isus je u svojoj službi koristio Božje ime, Jehova, i pokazao kako se ispravno izgovara. No učinio je i više od toga. Svojim je apostolima objavio Jehovino ime i tako što im je pomogao da bolje upoznaju Jehovu, njegovu osobnost i njegove naume.

Priznajući da služi Jehovi i da je on veći od njega, Isus je ponizno rekao: “Riječi koje si dao meni ja sam dao njima i oni su ih primili i doista su spoznali da sam izašao kao tvoj zastupnik te su povjerovali da si me ti poslao.”

Zatim je istaknuo razliku između svojih sljedbenika i svih drugih ljudi. Rekao je: ‘Ja za njih molim. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao. Kad sam bio s njima, ja sam ih čuvao. I sačuvao sam ih i nijedan od njih nije propao osim sina propasti’, odnosno Jude Iskariota. Juda je u tom trenutku sprovodio u djelo svoj podli i izdajnički plan. Tako je i ne znajući ispunio ono što je bilo prorečeno u svetim spisima.

“Svijet ih je zamrzio”, nastavio je Isus. “Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta.” Premda Isusovi sljedbenici žive u ovom svijetu — ljudskom društvu kojim vlada Sotona — oni uvijek moraju biti odijeljeni od njega i njegove zloće.

“Posveti ih istinom!” rekao je Isus. “Tvoja je riječ istina.” On je nadahnute hebrejske knjige, koje je i sam često citirao, nazvao “istinom”. No “istina” je bila i ono što je naučio svoje učenike i što su oni pod Božjim nadahnućem kasnije zapisali u grčkim knjigama Biblije. Ta istina može “posvetiti” čovjeka, odnosno potpuno promijeniti njegov život i pomoći mu da više ne bude dio svijeta.

Potom je nastavio: “Ne molim samo za njih nego i za one koji povjeruju u mene po njihovoj riječi.” Dakle, Isus se nije molio samo za one koji će postati njegovi pomazani sljedbenici nego i za druge učenike koji će zajedno s njima biti “jedno stado”. A za što se molio?

“Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s tobom, (...) da budu jedno kao što smo mi jedno.” Isus i njegov Otac nisu doslovno ista osoba, već su “jedno” u tom smislu što su u svemu jedinstveni i složni. Isus se molio da i njegovi sljedbenici budu na isti način ujedinjeni. S kojim ciljem? Rekao je: “Kako bi svijet spoznao da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što ljubiš mene.”

Zatim je uputio molbu svom nebeskom Ocu za one koji će biti njegovi pomazani sljedbenici. Što je zatražio? “Želim da i oni koje si mi dao budu sa mnom, tamo gdje sam ja, kako bi gledali moju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta.” Doista, već puno prije nego što su Adam i Eva dobili potomke Bog je ljubio svog jedinorođenog Sina koji je postao Isus Krist.

Na kraju svoje molitve Isus je ponovio: “Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima.” Time što je apostolima obznanio Božje ime pomogao im je da spoznaju njegovu veliku ljubav. Ivan 14:1–17:26; 13:27, 35, 36; 10:16; Luka 22:3, 4; 2. Mojsijeva 24:10; 1. Kraljevima 19:9-13; Izaija 6:1-5; Galaćanima 6:16; Psalam 35:19; 69:4; Mudre izreke 8:22, 30