SAMO dan ili dva nakon što su Andrija, Petar, Ivan, Filip, Natanael, a možda i Jakov, postali Isusovi učenici, krenuli su s njim na put u Galileju, svoj zavičaj. Zaputili su se u Kanu, Natanaelov rodni grad koji se nalazio u brdima nedaleko od Nazareta, gdje je odrastao Isus. Bili su pozvani na jednu svadbu u Kani.

Na svadbu je došla i Isusova majka. Budući da je poznavala obitelj mladenaca, Marija je očito pomagala u posluživanju brojnih gostiju. Stoga je brzo uočila da je iskrsnuo jedan problem. Isusu je rekla: “Nemaju vina.”

Tim mu je riječima zapravo htjela dati do znanja da nešto treba poduzeti. No on joj je odvratio: “Što ja imam s time?” Budući da je njega Bog izabrao za Kralja, članovi obitelji ili prijatelji nisu mu trebali govoriti što da čini. Marija se zato mudro povukla i stvar prepustila Isusu, a poslužiteljima je rekla: “Što god vam kaže, učinite!”

Ondje se nalazilo šest velikih kamenih ćupova, a u svaki je moglo stati preko 40 litara vode. Isus je poslužiteljima naložio: “Napunite ćupove vodom!” Kad su ih napunili do vrha, rekao im je: “Zagrabite sada i odnesite ravnatelju stola!”

Ravnatelj stola bio je iznenađen kvalitetom vina. Ne znajući za čudo koje se dogodilo, pozvao je mladoženju i pohvalio ga: “Svaki čovjek iznosi najprije dobro vino, a kad se ljudi opiju, lošije. A ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

Bilo je to prvo Isusovo čudo. Ono je ojačalo vjeru njegovih novih učenika. Isus je nakon svadbe zajedno sa svojom majkom, polubraćom i učenicima otputovao u Kafarnaum, grad koji se nalazio blizu Galilejskog mora. Ivan 2:1-12