NAKON što je u hramu posramio vjerske vođe koji su doveli u pitanje njegove ovlasti, Isus im se ponovno obratio. Prije nego što su uopće uspjeli doći k sebi, ispričao im je usporedbu kojom je htio pokazati što im je zapravo u srcu.

Upitao ih je: “Što mislite o ovome?” a zatim je nastavio: “Neki je čovjek imao dva sina. Prišao je prvome i rekao: ‘Sine, idi danas raditi u vinograd!’ On mu je odgovorio: ‘Hoću, gospodaru’, ali nije otišao. Zatim je pristupio drugome i rekao mu isto tako. A ovaj mu je odgovorio: ‘Neću.’ No poslije mu je bilo žao pa je otišao.” Isus je zatim upitao: “Koji je od te dvojice izvršio očevu volju?”

“Onaj drugi”, odgovorili su.

A on im je odvratio: “Zaista, kažem vam, poreznici i bludnice idu ispred vas u kraljevstvo Božje.” Poreznici i bludnice, baš poput drugog sina, isprva nisu bili poslušni Bogu, ali poslije su se pokajali i počeli mu služiti. Nasuprot tome, vjerski su vođe poput prvog sina tvrdili da služe Bogu. Međutim Isus je o njima rekao: “Ivan [Krstitelj] je došao k vama i pokazao vam put pravednosti, a vi mu niste vjerovali. No poreznici i bludnice su mu vjerovali, a vi, iako ste to vidjeli, niste se poslije pokajali i niste mu povjerovali.”

Zatim je ispričao još jednu usporedbu kako bi pokazao da problem vjerskih vođa nije bio samo u tome što su zanemarili službu Bogu nego i u tome što su bili zli i pokvareni. Rekao je: “Bio je neki čovjek, domaćin, koji je zasadio vinograd i postavio ogradu oko njega, iskopao u njemu mjesto za vinski tijesak te podigao stražarsku kulu. I dao ga je u zakup vinogradarima te otputovao u tuđinu. Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je svoje robove vinogradarima da uzmu urod njegov. No vinogradari su uhvatili njegove robove i jednoga istukli, drugoga ubili, a trećega kamenovali. Opet je poslao druge robove, više njih nego prvi put, no i njima su učinili isto.”

“Robovi” predočavaju proroke koje je “domaćin”, Jehova Bog, slao “vinogradarima” što su radili u njegovom “vinogradu”. Vinogradari predočavaju vodeće ljude izraelskog naroda, koji se u Bibliji naziva Božjim vinogradom.

Isus je zatim ispričao što je domaćin učinio nakon što su vinogradari pretukli i ubili njegove robove. Rekao je: “Na kraju je k njima poslao sina svojega, rekavši: ‘Poštovat će sina mojega.’ A kad su vidjeli sina, vinogradari su rekli među sobom: ‘Ovo je nasljednik! Hajde, ubijmo ga i uzmimo njegovo nasljedstvo!’ Tada su ga uhvatili, izbacili iz vinograda i ubili.”

Potom je Isus vjerske vođe upitao: “Kada dođe vlasnik vinograda, što će učiniti tim vinogradarima?”

“Zlikovce će nemilosrdno pogubiti”, odgovorili su, “a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove kad im bude vrijeme.”

Tim su riječima nesvjesno osudili sami sebe budući da su i oni bili među “vinogradarima” koji su obrađivali Jehovin vinograd. Jehova je od njih očekivao dobar urod, odnosno da pokažu vjeru u njegovog Sina, pravog Mesiju. Međutim, kako nisu ispunili Jehovina očekivanja, Isus ih je upozorio: “Zar nikad niste čitali u Pismima [u Psalmu 118:22, 23]: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni kamen ugaoni. Jehovino je to djelo, divno je to u očima našim’? Zato vam kažem: kraljevstvo Božje uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove. I tko padne na taj kamen, razmrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.”

Tada su pismoznanci i svećenički glavari shvatili da Isus, zakoniti “nasljednik”, govori o njima, pa su ga željeli ubiti. Tako su oni, a i narod u cjelini, izgubili jedinstvenu priliku da budu vladari u Božjem Kraljevstvu, a Jehova je odlučio pronaći nove “vinogradare” koji će donositi dobre plodove.

Zbog straha od mnoštva, koje je Isusa smatralo prorokom, vjerski ga vođe tom prilikom ipak nisu pokušali ubiti. Matej 21:28-46; Marko 12:1-12; Luka 20:9-19; Izaija 5:1-7