NAKON Blagdana sjenica Isus i njegovi učenici očito su se zadržali u blizini Jeruzalema. Zapravo, posljednjih šest mjeseci svoje službe Isus je većinu vremena proveo u Judeji ili obližnjoj Pereji, oblasti koja se nalazila s druge strane Jordana. Na tom je području također trebalo propovijedati.

Istina, nakon Pashe 30. godine Isus je otprilike osam mjeseci propovijedao u Judeji. Ali nakon što su ga ondje tijekom Pashe 31. godine Židovi pokušali ubiti, idućih godinu i pol proveo je gotovo isključivo u Galileji. Za to je vrijeme velik broj svojih učenika osposobio za propovijedanje, pa je sada uz sebe imao organiziranu grupu propovjednika poučenih za izvršavanje tog zadatka. Tako je pune tri godine nakon što se krstio krenuo na svoje posljednje opsežno propovjedničko putovanje po Judeji. Bilo je to u jesen 32. godine.

Nakon što je odabrao 70 učenika, rasporedio ih je u 35 parova i poslao da propovijedaju dobru vijest na predviđenom području. Oni su trebali posjetiti svaki grad i mjesto u koje je nakon njih i sam Isus namjeravao doći, vjerojatno zajedno s apostolima.

On nije rekao učenicima da idu u sinagoge, nego u domove ljudi. Objasnio im je: “U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ I ako tamo bude prijatelj mira, vaš će mir počinuti na njemu.” Koju su poruku trebali prenositi? Isus ih je uputio: “Govorite im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’” O njihovoj je službi jedan bibličar napisao: “Gdje god su došli, oni su poput svog Učitelja propovijedali od kuće do kuće” (Matthew Henry’s Commentary).

Upute koje je Isus dao sedamdesetorici slične su uputama koje je dao i dvanaestorici apostola kad ih je godinu dana ranije poslao na propovjedničko putovanje po Galileji. Upozorio ih je da će naići na protivljenje i poučio kako da ukućanima prenesu poruku, a ujedno ih je ovlastio i da liječe bolesne. Zbog toga su, kad bi Isus ubrzo nakon njih stigao, mnogi jedva čekali da upoznaju Učitelja čiji su učenici činili takva zadivljujuća djela.

Ta propovjednička akcija sedamdesetorice trajala je relativno kratko. Kad su se vratili s putovanja, radosno su rekli Isusu: “Gospodine, čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo imenom tvojim.” Isus je sigurno bio oduševljen tim dobrim vijestima, jer im je rekao: “Gledao sam Sotonu kako je kao munja pao s neba. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i škorpionima.”

Isus je znao da će, nakon što u vremenu kraja Božje Kraljevstvo bude uspostavljeno, Sotona i njegovi demoni biti zbačeni s neba. No to što su obični ljudi već tada mogli istjerivati nevidljive demone bio je još jedan dokaz da će u budućnosti Sotona doista biti poražen. Zato je Isus o zbacivanju Sotone govorio kao o nečemu što će se sigurno dogoditi. Dakle, 70 učenika u simboličnom je smislu gazilo po zmijama i škorpionima. Međutim Isus je rekao: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima.”

On je bio jako radostan te je naglas slavio svog Oca što se poslužio svojim poniznim slugama da bi činio tako moćna djela. Obraćajući se učenicima, rekao je: “Sretne su oči koje gledaju ono što vi gledate. Jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti ono što vi gledate, a nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, a nisu čuli.” Luka 10:1-24; Matej 10:1-42; Otkrivenje 12:7-12