UPUTIVŠI se u Jeruzalem na proslavu Pashe, Isus i učenici prešli su Jordan i krenuli kroz područje Pereje. Isus je u tom kraju bio nekoliko tjedana ranije, ali morao je otići u Judeju jer se njegov prijatelj Lazar razbolio. Dok je tada bio u Pereji, Isus je s farizejima razgovarao o razvodu, a i prilikom ovog posjeta oni su ponovno započeli tu temu.

Među farizejima postojala su različita mišljenja o razvodu. Mojsije je rekao da se muž može razvesti od svoje žene ako “nađe na njoj nešto nedolično”. Neki farizeji smatrali su da se to odnosi isključivo na ono što je nedolično u moralnom pogledu. No drugi su u “nešto nedolično” ubrajali čak i beznačajne pogreške koje bi žena učinila. Stoga su farizeji, da bi iskušali Isusa, upitali: “Je li čovjeku dopušteno razvesti se od žene svoje iz bilo kojeg razloga?” Bili su sigurni da će se Isus, što god rekao, zamjeriti onim farizejima koji su imali drugačije mišljenje.

No on je vrlo vješto odgovorio na to pitanje te se nije pozivao na mišljenje nekog čovjeka, već se osvrnuo na to kako je Bog u početku zamislio brak. “Zar niste čitali”, upitao je, “da ih je stvoritelj njihov u početku načinio kao muško i žensko i rekao je: ‘Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo’? Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Dakle, što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja!”

Kao što je Isus objasnio, Bog je oduvijek htio da muž i žena ostanu jedno uz drugo, a ne da se razdvajaju. No farizeji su nato uzvratili: “Zašto je onda Mojsije propisao da joj muž može dati potvrdu o razvodu i razvesti se od nje?”

“Mojsije vam je zbog okorjelosti srca vašega učinio ustupak da se razvodite od žena svojih”, rekao je Isus, “ali u početku nije bilo tako.” Doista, kad je Bog u edenskom vrtu osnovao prvu bračnu zajednicu, njegov naum nije bio da se ona ikada raskine.

Isus je u nastavku farizejima rekao: “Kažem vam, tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda [grčki: porneía], i oženi se drugom, čini preljub.” Tako je Isus jasno dao do znanja da je u Božjim očima jedino nemoral koji se može okarakterizirati kao porneía, odnosno težak spolni prijestup, valjani razlog za razvod.

Uviđajući da brak treba biti trajna veza i da se može razvrgnuti samo ako dođe do bluda, učenici su rekli: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.” Zaista, svatko tko razmišlja o braku trebao bi biti duboko svjestan toga da je brak trajna zajednica.

Isus je potom govorio o samaštvu. Objasnio je da su neki od rođenja nesposobni za ženidbu jer zbog nekog tjelesnog nedostatka ne mogu imati spolne odnose. Druge su ljudi onesposobili okrutno im osakativši spolne organe. A neki su pak odlučili potisnuti želju za brakom i spolnim odnosima kako bi se mogli više posvetiti služenju Božjem Kraljevstvu. “Tko može živjeti [u samaštvu], neka živi tako!” zaključio je Isus.

Tada su ljudi počeli Isusu dovoditi svoju djecu. Međutim učenici su stali prekoravati djecu i pokušali su ih potjerati, vjerojatno u najboljoj namjeri da Isusa poštede nepotrebnog napora. Ali on je rekao: “Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im! Jer takvima pripada kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstvo Božje poput djeteta, neće ući u njega.”

Od Isusa možemo uistinu mnogo naučiti! Da bismo ušli u Božje Kraljevstvo, moramo biti poput male djece koja su ponizna i daju se poučiti. Ali Isusov primjer također pokazuje koliko je važno da roditelji provode vrijeme sa svojom djecom. On je ljubav prema djeci pokazao i tako što ih je uzimao u naručje i blagoslivljao ih. Matej 19:1-15; 5. Mojsijeva 24:1; Luka 16:18; Marko 10:1-16; Luka 18:15-17