Idi na sadržaj

Idi na kazalo

87. POGLAVLJE

Steći prijatelje nepravednim bogatstvom

Steći prijatelje nepravednim bogatstvom

USPOREDBU o rasipnom sinu Isus je ispričao mnoštvu u kojem su bili njegovi učenici, nepošteni poreznici i drugi koje se smatralo grešnicima te pismoznanci i farizeji. No u nastavku se obratio samo svojim učenicima i ispričao im usporedbu o bogatom čovjeku koji je saznao da mu upravitelj rasipa imanje.

Prema Isusovim riječima, taj je bogataš pozvao upravitelja k sebi i rekao mu da će ga otpustiti. “Što da radim?” pitao se upravitelj. “Gospodar moj oduzima mi upraviteljsko mjesto. Za kopanje nisam dovoljno jak, a prositi se sramim. Znam što ću učiniti da me ljudi prime u svoje kuće kad mi se oduzme upraviteljsko mjesto!”

Što je bio njegov plan? Odlučio je pozvati sve dužnike svog gospodara. “Koliko duguješ gospodaru mojemu?” pitao je jednog od njih.

On mu je odgovorio: “Sto bata maslinova ulja.”

“Uzmi svoj račun pa sjedni i brzo napiši pedeset!” rekao mu je upravitelj.

I drugog je dužnika upitao: “Koliko ti duguješ?”

On je odgovorio: “Sto kora pšenice.”

“Uzmi svoj račun i napiši osamdeset!” kazao je.

Upravitelj nije prekoračio svoje ovlasti kad je gospodarevim dužnicima umanjio dugove budući da je još uvijek nadgledao njegove poslove. Time je stekao prijatelje koji su zauzvrat mogli njemu učiniti neku uslugu kad ostane bez posla.

Kad je gospodar čuo što se dogodilo, to ga se snažno dojmilo. Zapravo, “pohvalio je nepravednog upravitelja zbog njegove snalažljivosti”. Isus je dodao: “Sinovi ovoga svijeta snalažljivije postupaju sa svojim naraštajem nego sinovi svjetla.”

Potom je svoje učenike potaknuo da izvuku pouku iz toga govoreći: “Stecite prijatelje nepravednim bogatstvom, da bi vas, kad ono nestane, primili u vječna obitavališta!”

Isus nije pohvalio upravitelja zato što je on bio nepravedan, već zato što je bio snalažljiv te je razmišljao o budućnosti. “Sinovi ovoga svijeta” često domišljato koriste svoj novac ili položaj kako bi se sprijateljili s onima koji će im moći učiniti neku protuuslugu kad im to zatreba. Stoga bi Božji sluge, “sinovi svjetla”, također trebali na mudar način koristiti svoje “nepravedno bogatstvo”, odnosno materijalna sredstva, kako bi imali koristi od njega.

No, kao što je Isus rekao, tim bi bogatstvom trebali stjecati prijatelje koji ih mogu primiti u “vječna obitavališta”. Za članove “malog stada” ta obitavališta nalaze se na nebu, a za “druge ovce” u raju na Zemlji. Budući da samo Jehova Bog i njegov Sin mogu primiti ljude u ta obitavališta, trebali bismo dati sve od sebe da steknemo njihovo prijateljstvo koristeći svoje “nepravedno bogatstvo” za podupiranje Božjeg Kraljevstva. A kad materijalno bogatstvo propadne, što će se sigurno dogoditi, nećemo se morati brinuti za budućnost jer će nam vječni život biti zajamčen.

Isus je rekao da će oni koji su vjerni kad su u pitanju manje vrijedne, materijalne stvari biti vjerni i kad im se povjeri nešto što je daleko vrednije. “Stoga”, nastavio je, “ako ne postupate vjerno s nepravednim bogatstvom, tko će vam povjeriti istinsko [duhovno] bogatstvo? I ako ne postupate vjerno s tuđim [odgovornostima koje Bog povjerava svojim slugama], tko će vam dati što je vaše [život u vječnim obitavalištima]?”

Mi ne možemo biti pravi Božji sluge i istovremeno robovati “nepravednom bogatstvu”, kao što je to Isus i rekao u zaključku: “Nijedan sluga ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga će prezirati. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu.” Luka 15:1, 2; 16:1-13; Ivan 10:16