ISUS i njegovi učenici ubrzo su iz Jeruzalema krenuli natrag u Galileju. Budući da je bilo proljeće, žito u poljima već je dozrijevalo. Učenici su bili gladni pa su trgali klasje i jeli zrnje koje su očistili trljajući ga među dlanovima. Međutim, to što su učinili nije prošlo nezapaženo jer je bila subota.

Kratko prije toga vjerski vođe u Jeruzalemu tvrdili su da je Isus prekršio zakon o suboti pa su ga htjeli ubiti. A sad su ga pak farizeji optužili: “Gle, učenici tvoji čine ono što nije dopušteno činiti u subotu.”

Farizeji su trganje klasja i trljanje zrnja smatrali fizičkim radom koji bi se mogao usporediti sa žetvom i vršenjem žita. Oni su vrlo kruto tumačili što sve podrazumijeva rad, pa je narodu dan počinka postao teret, a zapravo je trebao biti radosna prigoda namijenjena duhovnoj izgradnji. Stoga se Isus poslužio biblijskim primjerima kako bi pokazao da Jehova Bog nije želio da se zakon o suboti primjenjuje tako strogo i uskogrudno.

Isus je ispričao da su David i njegovi ljudi kad su bili gladni došli pred sveti šator i jeli svete kruhove koji su prethodno bili stavljeni pred Jehovu. Naime kruhovi su već bili uklonjeni sa svetog mjesta i zamijenjeni svježima. Te su kruhove inače smjeli jesti samo svećenici, no pod tim posebnim okolnostima David i njegovi ljudi nisu bili osuđeni zbog toga što su ih jeli.

Navodeći im još jedan primjer, Isus je rekao: “Zar niste čitali u Zakonu da u subotu svećenici u hramu skvrne subotu, a bez krivnje su?” Da, svećenici su u hramu čak i u subotu klali životinje, pripremali ih za žrtvu i obavljali druge poslove povezane s tim. “A kažem vam”, nastavio je Isus, “da je ovdje nešto veće od hrama.”

Zatim je prekorio farizeje rekavši: “Da ste razumjeli što znači: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’, ne biste osudili nedužne.” Na koncu je dodao: “Sin je čovječji Gospodar subote.” Što to znači? Isus je tim riječima ukazao na svoju tisućugodišnju kraljevsku vlast koja će uspostaviti mir na Zemlji.

Čovječanstvo već 6 000 godina robuje okrutnom vladaru, Sotoni Đavlu, čija je vladavina obilježena patnjama, nasiljem i ratom. No, kad pod Kristovom vlašću nastupi veliki dan počinka, patnje i ugnjetavanje bit će stvar prošlosti. Matej 12:1-8; 3. Mojsijeva 24:5-9; 1. Samuelova 21:1-6; 4. Mojsijeva 28:9; Hošea 6:6