U KUĆI jednog istaknutog farizeja, gdje je netom izliječio čovjeka koji je imao vodenu bolest, Isus je promatrao kako uzvanici izabiru sebi najbolja mjesta za stolom, pa je odlučio iznijeti pouku o poniznosti.

Ispričao je: “Kad te tko pozove na svadbu, nemoj zauzeti najbolje mjesto. Možda je pozvan i netko ugledniji od tebe, pa će onaj koji je pozvao tebe i njega doći i reći ti: ‘Ustupi mjesto ovome!’ Tada ćeš posramljen morati zauzeti posljednje mjesto.”

Zatim im je savjetovao: “Kad te tko pozove, idi i zauzmi posljednje mjesto, da ti onaj koji te pozvao kaže kada dođe: ‘Prijatelju, pomakni se na bolje mjesto!’ To će ti biti na čast pred svim drugim gostima.” Na kraju je zaključio: “Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”

Potom se obratio farizeju koji ga je pozvao i opisao mu što mora činiti da bi objed koji priređuje bio ugodan Bogu. Rekao mu je: “Kad priređuješ ručak ili večeru, ne zovi prijatelje svoje ni braću svoju ni rođake svoje ni bogate susjede. Možda će i oni tebe nekad pozvati i tako ti uzvratiti. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slijepe. I bit ćeš sretan, jer ti oni nemaju čime uzvratiti.”

Onaj tko priredi takav objed za siromašne i bolesne ljude bit će sretan jer će mu se, kao što je Isus rekao svom domaćinu, “uzvratiti o uskrsnuću pravednih”. Njegov opis takvog hvalevrijednog poziva na obrok jednog je gosta potaknuo da kaže: “Sretan je onaj tko bude jeo kruha u kraljevstvu Božjem!” No nisu svi dovoljno cijenili tu divnu mogućnost koju su dobili. Stoga je Isus u nastavku iznio još jednu usporedbu:

“Neki je čovjek priredio veliku večeru i pozvao mnoge. (...) Poslao je roba da kaže uzvanicima: ‘Dođite, jer sve je već spremno!’ A oni su se svi redom počeli izgovarati. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam polje i moram ići pogledati ga. Molim te, ispričaj me!’ Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet jarmova goveda i idem ih isprobati. Molim te, ispričaj me!’ A treći je rekao: ‘Upravo sam se oženio i zato ne mogu doći.’”

Sve su to bili vrlo neuvjerljivi izgovori! Polje i stoku čovjek bi obično pregledao prije nego što bi ih kupio, stoga nije bilo nužno učiniti to nakon kupnje. Također to što se netko oženio nije bio valjan razlog da odbije tako važan poziv. Zato se gospodar jako razgnjevio kad je čuo njihove izgovore te je svom robu zapovjedio:

“‘Izađi brzo na trgove i ulice gradske i dovedi ovamo siromašne, sakate, slijepe i hrome!’ Nakon nekog vremena rob je rekao: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio, ali još ima mjesta.’ A gospodar je rekao robu: ‘Izađi na puteve i među ograde i natjeraj ljude da uđu, da mi se napuni kuća! (...) Nitko od onih koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.’”

Koje je značenje te usporedbe? “Gospodar” koji je priredio večeru predočava Jehovu Boga. “Rob” koji je bio zadužen da pozove goste jest Isus Krist, a “velika večera” predočava priliku da se naslijedi nebesko Kraljevstvo.

Prvi koji su dobili poziv da naslijede Kraljevstvo bili su prvenstveno židovski vjerski vođe iz Isusovog vremena. No oni su ga odbili. Stoga je, naročito od Pedesetnice 33. godine, bio upućen i drugi poziv — ovaj put prezrenim i poniznim pojedincima iz židovskog naroda. Međutim broj onih koji su se odazvali nije bio dovoljan da se popuni 144 000 mjesta u Božjem nebeskom Kraljevstvu. Zato je tri i pol godine kasnije, 36. godine, bio upućen i posljednji, treći poziv, i to neobrezanim ne-Židovima, koji se sakupljaju sve do današnjeg vremena. Luka 14:1-24