NEDUGO nakon što je izliječio slugu rimskog stotnika Isus je krenuo u grad Nain, koji se nalazio tridesetak kilometara jugozapadno od Kafarnauma. S njim su bili njegovi učenici, a pratilo ih je i veliko mnoštvo ljudi. Pred sam grad vjerojatno su stigli u predvečerje. Ondje su naišli na pogrebnu povorku. Ljudi su nosili tijelo jednog mladića kako bi ga pokopali izvan grada.

Majka tog mladića našla se u vrlo teškoj situaciji jer je bila udovica, a on joj je bio sin jedinac. Kad joj je ranije umro muž, utjehu je mogla pronaći u svom sinu. Ali sada, s njegovom smrću, rasplinule su se sve njene nade, želje i planovi za budućnost. Više nije imala nikoga tko bi je mogao utješiti. Dok je u pratnji svojih sugrađana išla pokopati sina, zasigurno je bila shrvana od tuge.

Kad ju je Isus ugledao, ganula ga je njena duboka bol. Stoga joj je nježno, ali i odlučnim tonom koji joj je mogao uliti nadu, rekao: “Ne plači!” Te su riječi odmah privukle pažnju prisutnih. Stoga, kad je Isus prišao i dotaknuo mrtvačka nosila, nosioci su stali. Zacijelo su se svi pitali što će sada učiniti.

Istina, oni koji su došli s Isusom već su bili očevici brojnih čudesnih izlječenja koja je vršio. No očito nikada prije nisu vidjeli da je Isus ikoga uskrsnuo. Je li on doista mogao takvo što učiniti? Obrativši se mrtvacu, Isus je rekao: “Mladiću, tebi kažem, ustani!” On je ustao i počeo govoriti, a Isus ga je prepustio njegovoj majci.

Kad su ljudi vidjeli da je mladić zaista živ, počeli su govoriti: “Velik prorok podignut je među nama.” Drugi su rekli: “Bog se smilovao narodu svojemu.” Vijest o tom zadivljujućem čudu brzo se proširila po cijeloj Judeji i po svoj okolici.

U to je vrijeme Ivan Krstitelj još uvijek bio u zatvoru i želio je saznati više o djelima koja je Isus činio. Njegovi učenici pričali su mu o tim čudima. Kako je on reagirao? Luka 7:11-18