UČENICI su vjerovali da će, kad stignu u Jeruzalem, Isus svima objaviti da je Mesija i uspostaviti svoje Kraljevstvo. Da bi ispravio njihove pogrešne predodžbe i objasnio im da će Kraljevstvo zavladati tek u dalekoj budućnosti, ispričao im je jednu usporedbu. Vjerojatno se još uvijek nalazio u Zakejevoj kući, kamo je bio svratio na putu u Jeruzalem.

“Neki čovjek plemenita roda”, ispričao je Isus, “otputovao je u daleku zemlju da preuzme kraljevsku vlast i da se potom vrati.” Taj “čovjek plemenita roda” bio je Isus, a “daleka zemlja” predočavala je nebo. Isus je na nebu od svog Oca trebao dobiti kraljevsku vlast.

Prije odlaska čovjek plemenita roda pozvao je deset svojih robova i svakom je dao po jednu srebrnu minu, rekavši im: “Trgujte dok ne dođem!” Robovi su u prvobitnom ispunjenju predočavali Isusove prve učenike, a u širem smislu sve one koji su dobili priliku da zajedno s njim budu sunasljednici nebeskog Kraljevstva.

Srebrne mine bile su vrijedan novac. Radnik na polju morao je raditi tri mjeseca da bi zaradio jednu minu. No što one predočavaju? Kako su robovi trebali trgovati njima?

Mine predočavaju sredstva koja su duhom pomazani učenici mogli koristiti kako bi pomogli drugima da postanu nasljednici nebeskog Kraljevstva prije Isusovog dolaska u ulozi Kralja. Nakon što je uskrsnuo i ukazao se svojim učenicima, Isus im je dao simbolične mine kako bi činili nove učenike i tako povećavali broj onih koji će s njim vladati na nebu.

“No”, nastavio je Isus, “sunarodnjaci su mrzili [čovjeka plemenita roda] te su poslali za njim izaslanstvo s porukom: ‘Ne želimo da on kraljuje nad nama.’” Ti “sunarodnjaci” predočavali su Izraelce, ili Židove, ali naravno među njih se nisu ubrajali Isusovi učenici. Nakon što je Isus uzašao na nebo, Židovi su progonili njegove učenike i time jasno pokazali da ne žele da on bude njihov kralj — baš poput “sunarodnjaka” koji su poslali izaslanstvo.

Kako su robovi iskoristili mine koje su dobili od gospodara? Isus je objasnio: “Kad se on vratio, nakon što je preuzeo kraljevsku vlast, zapovjedio je da mu dozovu one robove kojima je dao srebrni novac, da bi utvrdio što su zaradili. Tada je pristupio prvi i rekao: ‘Gospodaru, tvoja mina donijela je deset mina.’ A on mu je rekao: ‘Odlično, dobri robe! Zato što si bio vjeran u najmanjem, vladaj nad deset gradova!’ Zatim je došao drugi i rekao: ‘Tvoja mina, gospodaru, donijela je pet mina.’ I ovome je rekao: ‘Ti budi nad pet gradova!’”

Rob koji je zaradio deset mina predočava pomazane učenike, uključujući i apostole, u razdoblju od Pedesetnice 33. godine pa sve do danas. Rob koji je donio pet mina također predočava pomazane učenike u istom tom razdoblju, no one koji su u skladu sa svojim mogućnostima i okolnostima u nešto manjoj mjeri povećali kraljevu imovinu na Zemlji. I jedni i drugi revno su propovijedali dobru vijest zbog čega su mnogi ljudi iskrena srca postali kršćani. Od deset robova devet ih je dobro obavilo svoj posao i umnožilo novac koji im je bio povjeren.

Isus je nastavio: “A treći je došao i rekao: ‘Gospodaru, evo tvoje mine! Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si strog čovjek, uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posijao.’ A on mu je odvratio: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli robe. Znao si da sam strog čovjek, da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam posijao. Zašto onda nisi moj srebrni novac stavio u banku? Tada bih ga ja po dolasku podigao s kamatama.’ A onima koji su stajali ondje rekao je: ‘Uzmite od njega minu i dajte je onome koji ima deset mina!’”

To što je zli rob ostao bez simbolične mine značilo je da je izgubio svoje mjesto u nebeskom Kraljevstvu. Izgubio je priliku da, simbolično govoreći, vlada nad deset odnosno pet gradova. Zanimljivo je zapaziti da taj rob nije bio proglašen zlim zato što je učinio nešto loše, već zato što se nije trudio povećati bogatstvo svog gospodara.

Kad je njegovu minu dobio prvi rob, neki su prigovorili: “Gospodaru, on već ima deset mina!” No gospodar je odvratio: “Kažem vam, svakome tko ima, još će se dati, a onome tko nema, oduzet će se i ono što ima. A one moje neprijatelje koji nisu htjeli da ja kraljujem nad njima dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom!” Luka 19:11-27; Matej 28:19, 20