NAKON što je poučavao mnoštvo na obali i potom nasamo svojim učenicima objasnio značenje usporedbi koje je ispričao, Isus je uvečer rekao: “Prijeđimo na drugu obalu.”

Na istočnoj obali Galilejskog mora nalazilo se područje koje se zvalo Dekapolis. To ime dolazi od grčke riječi déka, što znači “deset”, i pólis, što znači “grad”. Gradovi na području Dekapolisa bili su pod snažnim utjecajem grčke kulture iako su u njima nesumnjivo živjeli i mnogi Židovi. No Isus je ondje vrlo malo propovijedao. Čak ni ovom prilikom nije mogao dugo ostati, kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju.

Kad su se Isus i učenici lađom uputili na suprotnu obalu, njihov odlazak nije prošao nezapaženo. Ubrzo su i drugi ljudi s lađama krenuli za njima. Put do druge obale nije bio dug. Galilejsko more zapravo je veliko jezero dugačko oko 20 kilometara, a na najširem je dijelu široko tek oko 12 kilometara.

Isus je zasigurno bio jako umoran poslije tako ispunjenog dana. Stoga je ubrzo nakon što su se otisnuli od obale otišao na krmu, položio glavu na jastuk i čvrsto zaspao. Neki od apostola bili su vješti moreplovci budući da su često lovili ribu na Galilejskom moru. Zato su oni preuzeli upravljanje lađom.

No plovidba nije protekla glatko. Zbog više temperature na površini jezera, koje se nalazi otprilike 200 metara ispod morske razine, i hladnog zraka u obližnjim planinama, na jezeru zna doći do snažnog naleta vjetra koji može iznenada izazvati žestoku oluju. To se dogodilo i te večeri. Ubrzo su valovi počeli udarati u lađu i voda je stala prodirati u nju, tako da se skoro potopila. No Isus je i dalje spavao.

Učenici koji su bili vični plovidbi svim su silama pokušavali upravljati lađom. Nesumnjivo su se i prije susretali s olujama. No ovaj put više nisu znali što poduzeti. Strahujući za svoj život, probudili su Isusa. “Učitelju, zar te nije briga što ćemo poginuti?” povikali su. “Spasi nas!”

Isus je ustao i zapovjedio vjetru i moru: “Umiri se! Umukni!” I olujni je vjetar utihnuo, a more se umirilo. Zatim se okrenuo prema svojim učenicima i upitao ih: “Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?”

Nato je učenike obuzeo silan strah. “Tko li je ovaj, da ga čak vjetar i more slušaju?” pitali su jedni druge.

Isus je pokazao da ima uistinu izvanrednu moć! Nije li utješno znati da naš Kralj može upravljati prirodnim silama i da, kad njegovo Kraljevstvo preuzme vlast nad cijelom Zemljom, nitko više neće biti u strahu od prirodnih katastrofa?

Nedugo nakon što se oluja smirila Isus i njegovi učenici sigurno su stigli na istočnu obalu. Vjerojatno su i druge lađe prebrodile oluju i sretno se vratile na obalu. Marko 4:35–5:1; Matej 8:18, 23-27; Luka 8:22-26